Mujo Muškić preživio marš smrti 1995. godine: Na slobodnoj teritoriji, ponovo sam se rodio

Kada je 1993. godine pala Cerska, mjesto koje se nalazi u sastavu općine Vlasenica, porodica Muje Muškića je, zajedno s većinom stanovnika ovog kraja, morala napustiti svoje domove. Spas su pronašli u Srebrenici, gradu udaljenom 44 kilometra od Cerske.

Uslijedile su nešto više od dvije godine pakla i preživljavanja u srebreničkoj enklavi.

– Išao sam svukuda. Snalazio se, tražio hranu za moju porodicu. Čak sam i u Žepu išao pješke da donesem hranu. Dobijali smo u u Srebrenici hrane dok je moglo – priča Mujo na poečtku razgovora za Faktor.

Desetog jula navečer, sjeća se, sa babom je podijelio hranu koju je imao. Babo je ostao do jutra u Srebrenici, nakon čega je otišao u Potočare. Od tada ga nije vidio.

– Otišao sam prema Šušnjarima. I krenuli smo pješke šumama prema slobodnoj teritoriji. Išli smo prema Kravici, pa Pobuđu, a onda kroz Kamenicu, preko Velje glave i Crnog vrha, pa do Nezuka i Međeđe. Ukupno šest dana proboja. Šesti dan sam prešao – govori nam Mujo.

Veli, najteže mu je bilo na Glođanskom brdu. Bio je iscrpljen i umoran, nailazili su na zasjede, a ljudi su svakodnevno ginuli u umirali. Bio je to pakao koji ovaj Podrinjac nikome ne bi poželio.

Kad je riječ o hrani, Mujo je bio jedan od rijetkih učesnika proboja koji nije imao problema sa ishranom.

– Hvala Bogu, nekako sam se snašao i imao sam hrane. Ko je bio sa mnom, davao sam i njemu. Nisam čuvao samo za sebe. Bio sam sretan što mogu nekoga nahraniti. Imao sam konzerve, keksove, šećera i malo soli. To nam je bilo sve – prisjeća se Mujo, dodajući da su mnogi ljudi, kako bi preživjeli, brali i jeli gljive.

Kad je stigao na slobodnu teritoriju, priznaje, osjećao se kao da se ponovo rodio.

– Ne mogu se sjetiti koliko nas je tada izašlo na slobodnu teritoriju. Znam da je bilo i dosta ranjenih, koje smo mi nosili. Pomagali smo jedni druge. To nam je bio jedini način da preživimo – govori nam Mujo.

Tokom genocida u Srebrenici, ubijeno je više od 20 njegovih članova familije, komšija i prijatelja iz Muškića, zaseoka koji se nalazi kod Cerske.

Nakon što je preživio srebrenički pakao te stigao na slobodu, Mujo je najprije, zbog problema sa plućima, bio hospitaliziran u bolnici u Slavinovićima kod Tuzle. Potom je boravio u Solini kod Tuzle tri godine, i to u kući brata našeg poznatog pjevača Nedžada Salkovića.

Kasnije je sedam godina boravio u Šibošnici kod Čelića, da bi se nakon toga zajedno s porodicom skrasio u Tinji kod Srebrenika.

– Kada sam stigao, imao sam ukupno osam kćerki. Danas njih četiri žive sa mnom i suprugom – govori nam Mujo.

Mujo Muškić će u Potočarima ove godine ukopati babu Husu, koji je ubijen u 65-oj godini života. On je babu identificirao 23. juna u Identifikacijskom projektu Podrinje u Tuzli, a s njim su identifikaciji prisustvovali sestra i brat. Posmrtni ostaci njegovog oca su pronađeni u masovnoj grobnici Kozluk.

(S. K./Faktor.ba)

Related posts