Politička zaštita mijenja pravila, tendera i regulacione planove čak ako to treba njihovim tajkunima – a u Krajini nekad daje, a nekada otima. Nespremne da daju mito inspekcija neće zaštiti, a one koje žele da ulože milione – tjeraju. Kad dokument općinari sakriju pa se zagubi državno, šićar ostaje privatnicima, a gube jedino radnici.
Malo ko je danas zadovoljan odlukama poslijeratnih bosanskokrupskih vlasti. S ciljem, govorili su, oporavka razrušene općine općinari su tada uvodili u posjed. Pa prodavali zatim. Sve. Pa tako i zadružno. Kasnije je to preispitao sud.
«Sud je presudio da je ova farma nije farma nego da je poljoprivredno zemljište. Sada će se to uknjižiti kao općinsko poljoprivredno zemljište. A mi smo kupili izgrađenu farmu, devastiranu, u ogradi. Sa svom infrastrukturom koja je izgrađena prije 40 godina», priča Adem Šahinović, direktor firme Perna F iz Bosanske Krupe i vijećnik DF-a.
Posjed koji se vodio na poljoprivrednu zadrugu Brazda platio je, po ugovoru 40, pa aneksu ugovora – 22.000 maraka. Ulagao, dogurao do 350 grla i godišnje proizvodnje oko milion litara mlijeka, ali je ugovor iz 2003. proglašen ništavim. A već 2006. na tri godine zatvora osuđen je općinski pravobranitelj koji je odobrio sklapanje ugovora.
«Problem je nastao pošto je neko iz općinske administracije sakrio upisni list», tvrdi Šahinović.
Nedaleko od ove je obiteljska firma koja se bavi preradom drveta. Nakon što im je u ratu srušen raniji pogon, izmješteni su 1993. na novu lokaciju, a 2003. im je Općina Bosanska Krupa to prodala. I taj je ugovor poništen pred sudom jer poljoprivredno zemljište ne može biti predmet prodaje.
«Imamo urbanističku saglasnost, imamo građevinsku dozvolu, imamo okolinsku dozvolu – koju mnoge firme još nemaju u BiH, imamo upotrebnu dozvolu, imamo pretvorbe što smo platili poljoprivredno građevinsko zemljište – znači, apsolutno imamo sve moguće dozvole. Zemljište je bilo tad 2003. oko 10.000 maraka», kaže Emir Mujić, direktor d.o.o. Smrča Bosanaka Krupa.
Ulagali, radili, sad imaju 26 miliona prometa. Za sebe kažu: «Mi nismo za kriminal, mito, za korupciju. Mi to nismo dali, nećemo nikada dati. Mi smo zbog toga nepodobni».
A ko je šta tražio, ne preciziraju. Dodaju, pak, da im prije 15-ak godina, premda izrađuju i namještaj, oni koji su odlučivali nisu dali da u privatizaciji kupe ŠIP Una, već se pogodovalo drugome. Pa je to državno poduzeće na kraju skončalo u stečaju što se u Mreži i vidjelo. Sada ovako svjedoče: «Mi smo bili prinuđeni – i tako mi je žao – da svojih 20 radnika pošaljemo na biro, jer nismo u mogućnosti da dobijemo sirovinu. Znači, ko diktira raspodjelu sirovine – Vlada Kantona. Nije bila u mogućnosti da organizuje upravni odbor, da se potpišu ugovori, da Unsko-sanske šume rade kako treba da rade».
I Mujić, koji kaže da nikad nije bio dovoljno blizak vladajućima. i Šahinović, koji je nekad bio u SDA, a sad je vijećnik DF-a, danas nam kažu – tužit će Općinu.
A Mujić dodaje: «Ovako nam je kako nam je. Naša posla bosanska. Fuj!».
A šta kažu oni koji zastupaju Općinu Bosanska Krupa?
«Kada se u formalno-pravnom smislu jedan akt proglasi ništavim, on ne može proizvoditi nikakve druge pravne posljedice izuzev dovođenja u stanje koje je bilo u momentu kada je ta odluka donesena i to je ono što pomalo ljude plaši jer, znate, poslije ovoga postoji odgovornost», objšnjava Himzo Ezić, općinski pravobranitelj.
Naime, sporno zemljište, dodaje Ezić, po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ne može i nije moglo biti predmetom prometa. Ali to sad ne znači nužno “ključ u bravu”: «Isto općinsko vijeće uvijek može svoju odluku ispraviti kada utvrdi da je ona nezakonita, a da ne govorimo da je ništava».
Međutim, vijeću je, od dovođenja u zakonitost odluka poslijeratne SDA-ove većine, onih koje su poduzetnike s početka ove priče dovele u situaciju u kojoj se sad nalaze, važniji, izgleda, prošlogodišnji ugovor s norveškim ulagačem bh. korijena Jusufom Arifagićem, koji je kupio porušenu farmu Pučenik. Kapaciteta, kad se obnovi, 3-4.000 grla. Raskidanje je, zbog probijanja prvog od rokova iz petogodišnjeg ugovora, tražio vijećnik Zaharije Mesić. Sumnja, kaže, na veliku prevaru. Obećao je dati izjavu do subote i nikad se javio nije. Na naš je poziv, telefonski iz Norveške, odgovorio Arifagić. Pitali smo ga za kašnjenja.
«Ne kasnim ni u čemu, mislim da drugi kasne», kaže on
Sama uknjižba prošla je relativno brzo, no onda se, dodaje, ispostavilo da nisu obuhvaćeni prateći objekti. Niti struja.
«Ja sam kao investitor morao prvo sebi izgraditi dalekovod u dužini od 600 m pa sam poslije toga morao obnoviti objekt gdje će biti smještena trafo stanica, a nakon toga instalirana trafo stanica i ona je realno puštena pod napon polovinom 11. mjeseca prošle godine», navodi on.
Do sad je uložio više od 200.000 maraka u radove i papirologiju, a stari/novi načelnik Bosanske Krupe Armin Halitović dodaje – i u depozit, koji će ulagaču biti vraćen tek kad zaposli prve radnike: «I čisto sumnjam, jer postoje određene priče, da će sada neko poslije uloženih toliko sredstava u objekt farme Pučenik da odustane. Dakle, mi smo u jednom redovnom kontaktu jer u skladu s ugovorom mi imamo obavezu da vršimo jedan monitoring ko šta radi».
Pa svoj dio obaveza ispunjava i Općina.
A određene priče stižu i iz Bosanskog Petrovca, gdje je Arifović prije dvije godine također počeo ulagati. A kad je krenuo, pojavili su se i drugi zainteresirani.
«Imali smo na dnevnom redu tu tačku o firmi Fahd iz Bihaća – ona osporava zemljište koje je OV u prošlom sazivu dodijelilo Arigafiću. Naš je zaključak bio – ne možemo mi ulaziti u te detalje, da općinski pravobranitelja uzme ovaj predmet», ističe SDA-ov Mithad Hidić, zamjenik predsjedavajuće Općinskog vijeća Bosanski Petrovac.
Iz firme Fahd tvrde da ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je načelnik Bosanskog Petrovca potpisao s Arifagićem nije po zakonu, a i da predmetno zemljište nije napušteno – oni koncesiju čekaju već 10. godinu.
Kontaktirali smo Harisa Mešanovića, osobu ovlaštenu za zastupanje Fahda. Za sad neće pred kamere. Načelnik hoće. Za Mešanovića Zlatko Hujić kaže:«Ja sam tužio gospodina koji me vrijeđa, koji mi prijeti. Tužio sam, pa ćemo se vidjeti na sudu ili bilo gdje – ja se ne bojim nikoga».
Za ugovor Hujić kaže – prema savjetu pravnika iz Općine, nije trebao javni poziv: «Mi u Općini nismo imali ni s kim nikakvih ugovora ni saznanja da tamo neko nešto radi. To je bilo na Vijeću».
A većina u novom Vijeću traži da je se propita. Istovremeno, u Krupi iz sličnih razloga mnogo razočarenja.
«Počeo sam slati djecu vani. Jedan je otišao, ići će drugi, ići će treći, sve će ići odavde. Mrzim ovu državu. Nosim 22 rane, mrzim je. Ja sam patriot, bio sam pravi borac, ostavio sam pušku, prihvatio se zapošljavanja, stvaranja i svega. Zauzvrat sam dobio od hoštaplera tužbe – ja sam no-stop po sudovima, ja stalno nešto dokazujem», kaže Šahinović.
A Arifagić je u Petrovcu, osim zemlje pod zakup, kupio i napuštenu tvornicu, sve u namjeri da i tamo otvori suvremenu farmu norveških goveda, poput one u Kozarcu, u RS-u. Upravo priča sa zemljištem na Prkosima, po njemu, najbolje oslikava stanje.
«Mi smo tamo imali uzurpirano zemljište sve je bilo preplavljeno ovčarima, drugi ljudi su to koristili i ja sam zvao gospodina Hujića, koji je kontaktirao kantonalnu inspekciju i odgovor kantonalne inspekcije je bio otpilike da mi dođemo u Bihać na kafu pa da se dogovorimo», priča Arifagić.
Ko su ljudi koje stoje iza “poziva na kafu” trebaju, dodaje, identificirati oni čiji je posao pobrinuti se da se poštuje zakon. On će se, pak, kaže, pobrinuti da sa svime upozna međunarodnu zajednicu i norvešku vladu koji ga prate. Uvjeren je da iza svega stoji već viđena priča o poticajima i politika. Ili politike, ovisno o tome ko se kim u Unsko-sanskome kantonu u kom trenutku druži i razdružuje.
federalna.ba
