Prenosimo isječke iz hutbe mr. Suada ef. Mahmutovića održane u Gradskoj džamiji u Bihaću,

Muhammed, a.s. je na Oprosnom hadždžu, 1432. godine, održao snažan govor koji je bio svojevrsna oporuka muslimanima. Poruku je slušalo preko 100.000 ljudi, u kojoj se, između ostalog, ističe:

„Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo. Od Njega po­moć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ruž­nih djela svojih. Onoga koga Allah na Pravi put uputi ­niko u zabludu ne može dovesti, a onoga koga On u zablu­di ostavi – niko na Pravi put ne može uputiti.

Svjedočim da je samo Allah Bog, Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Ja vam oporučujem, robovi Božiji, da se samo Allaha bojite i da Mu u pokornosti budete. Počinjem ovaj govor sa onim što je najbolje.

O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam naredbu saopćio? O moj Bože, budi mi svjedok!

Stvari koje su vam date u emanet, vratite ih na vrijeme onome čije su.“

Dalje je Poslanik, a.s. govorio o zabrani kamate, krvnoj osveti, ubistvu, poštivanju žena, službi u haremima, a potom naglasio:

„O ljudi, šejtan je izgubio svaku nadu da će biti obožavan u vašoj sredini, ali će biti zadovoljan ako mu se budete po­koravali u stvarima koje smatrate manje vrijednim ili manje značajnim. Od njega zato čuvajte svoju vjeru.

Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te je­dni druge ubijati.

Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur’an) i moj Sunnet (Moj život, riječi i djela).

Da li sam naredbu saopćio? O moj Bože, budi mi svjedok!

O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pre­tka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam naredbu saopćio? O moj Bože, budi mi svjedok!”

“Da”, rekoše.

“Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan”, nasta­vi Poslanik, a.s.

Neka je na vas mir i milost Allahova.”

Ovo je bio samo dio poruka koje je Muhammed, a.s. uputio prije gotovo četrnaest vijekova. Njihova aktualnost odzvanja i danas. Baš danas, kada su se ljudi znčajno udaljili od njegovih riječi.

Prva stvar koju je Poslanik, a.s. naglasio u svom govoru bila je čuvanje tuđeg dostojanstva. Ono je sveto i nepovredivo. Međutim, nama naumpadne tuđe dostojanstvo tek kada je naše ugroženo.

A zatim emanet. A šta je to emanet? Muhammed, a.s. kaže: „Kada obavljate neki posao, obavljajte ga na najbolji mogući način“. Eto, to je emanet. To je ta preuzeta obaveza koju moramo u potpunosti izvršiti.

Na jednoj školi u Turskoj piše: „Patriotizam je da povjereni posao obavljaš na najbolji mogući način“.

U životu nisam čuo za bolju i jednostavniju definiciju patriotizma. Zato budi najbolji ljekar, učitelj, nastavnik, imam, muezin, vozač, radnik. Obavljaj to srcem i bićeš patriota ove zemlje. Naglašavamo to baš danas kada se o patriotizmu puno govori. Djela nam trebaju da nam riječi potvrde. Od riječi smo pomalo umorni.

Dok su se muslimani držali Kur’ana i Sunneta bili su prvi u svemu. A kako počinju prve riječi Kur’ana Časnog? „Uči, u ime Gospodara tvoga Koji stvara.“

Uzvišeni Allah jasno naređuje učenje. „Učenje – obrazovanje je stroga obaveza (farz) svakom muslimanu i muslimanki“, govori nam Poslanik, a.s. Ono traje cijeli život. „Tražite nauku od bešike do motike“, također naglašava Muhammed, a.s.

Dok su muslimani doživljavali učenje kao ibadet, vodili su Svijet.

To je bio period od 7. do potkraj 15. stoljeća. U Kordobi (Španija) u 10. stoljeću je bilo 70 biblioteka. Svaka ta biblioteka je brojala preko 100.000 knjiga. To je vrijeme kada su se prinčevi Zapada ponosili kako ne znaju čitati niti pisati.

Na dvorovima muslimanskih vladara su se nalazili prevodioci iz čitavog svijeta. Svako prevedeno djelo je plaćano u zlatu koliko je težilo. Plata prevodioca je bila 500 zlatnika ili 24.000 US dolara u današnjem novcu. Obrazovanje i hrana su bili besplatni za svakoga.

A šta je danas sa našim obrazovanjem?

Nažalost, u značajnom broju muslimanskih zemalja je veliki broj nepismenih. U Bosni i Hercegovini taj procenat, prema zadnjem Popisu, je 2,81%. Neko će reći da to nije puno. Kako nije puno? To je oko 75.000 stanovnika naše zemlje. Puno je i hiljadu nepismenih.

Oni koji dođu olahko do diplome su posebna priča. To je zvanje bez znanja. Šta će ti ponos bez pokrića?

Da nas Allah sačuva od znanja od kojeg nećemo imati koristi! Amin!

Categories: USK