Četrdesetdevetogodišnji Mirsad Čaušević, jedan od 1.500 Prijedorčana koji žive u Chicagu, pokrenuo je inicijativu da se izgradi spomenik koji bi bio podsjetnik na sve nastradale u Prijedoru.

Ovaj uspješni preduzetnik je i autor knjige “Smrt u bijeloj kući”, svjedočenja ljudi koji su preživjeli pakao u logorima “Omarska” i “Manjača”, čiji zatočenik je i sam bio.

“Bio sam svjedok ogromnog stradanja Bošnjaka i Hrvata na području Prijedora i okoline tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu . Preživio sam sve moguće torture tokom zatočeništva u logorima “Omarska” i “Manjača”. Moje zatočeništvo trajalo je više od pet mjeseci, i još uvijek me prate traume iz logora. Moja tužna priča se ne završava na mom sopstvenom teškom iskustvu, ona nosi neopisivu bol koju nosi gubitak braće. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu ubijena su mi dva brata, od kojih se jedan još uvijek vodi kao nestao. Uprkos svim ovim traumama koje sam doživio, uspio sam postati jači i uspješniji, i istrajan u borbi za pravdu i istinu za sve nevine žrtve. Kao rezultat toga je nastala i knjiga “Smrt u bijeloj kući”, kaže Mirsad Čaušević.

Biografsku knjigu “Smrt u bijeloj kući” objavio je prije godinu dana, i u njoj je pokušao opisati bol i patnju kroz koju su Prijedorčani prolazili tokom stravičnih događanja.

“Želim se obratiti svim relevantnim institucijama, političkim organizacijama, kao i predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini, koji mogu imati bar neki utjecaj na rješavanje ove mogućnosti o postavljanju spomenika tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u Prijedoru. Krajnje je vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora, kao i svih drugih gradova, ukaže adekvatna počast, da se dozvoli izgradnja spomenika nevinim civilnim žrtvama bez obzira kojoj vjeri oni pripadali. Ako ga ne izgradimo, onda ovih 3.176 prijedorskih žrtava kao da nisu nikad ni postojali”, rekao je na kraju Čaušević.