Malo poznate činjenice: Kako su Maratonci predvidjeli raspad SFRJ

“Maratonci trče počasni krug” je jugoslovenski film snimljen 1982. godine u režiji Slobodana Šijana, a scenario je napisao Dušan Kovačević na osnovu svoje pozorišne predstave koja je nastala desetak godina ranije.

Ovaj film je dobitnik mnogih domaćih i međunarodnih nagrada i smatra se jednim od najboljih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, piše sajt Kafenisanje.rs.

1. Malo je poznato da su Maratonci zapravo bili kritika tadašnjeg autoritarnog sistema. Autora je tadašnja vlast podsjećala na pogrebno preduzeće, a svi su na vlasti bili doživotno i nije bilo naznake kad će otići.

Nakon smrti Pantelije (koji navodno predstavlja Tita), osnivača pogrebnog preduzeća “Dugo konačište”, nasljednici kreću u borbu oko podjele imovine. Kovačević na kraju filma na simboličan način predviđa raspad Jugoslavije, što će se godinama kasnije obistiniti.

2. Iako u to vrijeme zvanično nije bilo cenzure, postojala su određena tijela koja su odlučivala šta smije pred publiku, a šta ne smije. Tako su razne komisije nekoliko puta odlagale početak snimanja filma “Maratonci trče počasni krug”, a na prvu verziju scenarija stavljena je zabrana.

Ipak, scene koje su po mišljenju cenzora bile problematične su izbačene, ali to nije promijenilo suštinu filma.

3. Iz filma je izbačena još jedna scena koja bi gledaocima dala pravu sliku o ulozi služavke Olje (koju glumi Melita Bihali) u porodici Topalović. Naime, ona Topalovićima nije služila samo za održavanje domaćinstva nego bukvalno za sve, pa čak i za seks.

U pomenutoj sceni Laki (Bata Stojković) ulazi u sobu i zatiče svog dedu Aksentija (Mija Aleksić) u krevetu sa služavkom Oljom i povikne: “Šta to radiš, večeras je moj red!” Ova scena je obrisana zbog nesuglasica Melite Bihali i snimatelja Bože Nikolića.

4. Prema originalnom scenariju za predstavu Maratonci trče počasni krug, starost članova porodice Topalović je sljedeća: Pantelija: 150 godina, Maksimilijan: 126, Aksentije: 102, Milutin: 79, Laki: 44, Mirko: 24.

5. U filmu Maratonci trče počasni krug mogu se vidjeti scene tri različita snimka iz tridesetih godina, od čega je na samom početku filma prikazan arhivski snimak atentata na kralja Aleksandra I Karađorđevića 1934. godine u Marselju. Kasnije su prikazane scene iz češkog filma “Ekstaza” iz 1933. sa glumicom Hedy Lamarr kad Đenka objašnjava Kristini i Mirku da se proslavila tako što se skinula gola (iako se radnja Maratonaca dešava 1935, a Hedy odlazi u Ameriku i dostiže slavu tek poslije 1937. godine).

Gledaocima najpoznatiji snimak prikazan je u Đenkinom bioskopu i prikazuje pjevača Milana Timotića kako pjeva čuvenu pjesmu “Svi vi što maštate o sreći”. Ova scena uzeta je iz kratkometražnog filma “Priča jednog grada” iz 1941. godine, režisera Maksa Kalmića u kom je prikazano kako protiče jedan dan u Beogradu.

6. Kuća porodice Topalović nalazi se na Kosančićevom vencu, na uglu Zadarske i Srebreničke ulice i danas je u očajnom stanju. U prizemlju kuće od 1945. godine živi porodica Jerinić koja ima status zaštićenih stanara. Prvobitni vlasnik kuće preminuo je 1998. godine i kako nije imao potomke, rodbina i nasljednici prodali su kuću sadašnjoj vlasnici.

7. Inspiracija za lik Đenke (Bora Todorović) najvjerovatnije je bio predratni snimatelj Kosta Novaković koji je ujedno bio stručnjak za erotski film. Njegov studio se nalazio u Kursulinoj ulici i najčešće su ga posjećivale djevojke iz bogatih porodica koje bi željele da postanu popularne, a on ih je fotografisao gole.

Njegovo najpoznatije ostvarenje je “Grešnica bez grijeha” iz 1930. godine koje, iako obiluje slobodnijim scenama, nije klasifikovano kao erotski film.

8. Pored mjuzikla i brojnih predstava, “Maratonci” su se našli i u formi stripa. Godine 2013. domaći majstori stripa Dragan Lazarević Lazare i Božidar Milojković Bam odlučili su da jedan od najboljih domaćih filmova stripuju u 128 tabli.

9. U sceni gdje Laki krematorijume opisuje kao budućnost, Đenka potvrđuje njegovu izjavu, komentarišući da ih je viđao na svom prethodnom putovanju u Njemačku. Ovo je bila očigledna aluzija na prve nacističke logore i spaljivanje ljudi, kao i viševjekovna srpska želja da idu u korak s Nijemcima.

10. Čovjek koji iz bunara vadi mrtvo prase isti je glumac koji je u filmu “Ko to tamo peva” vikao: “Buši ha ha ha!” Riječ je o glumcu amateru Stanojlu Milinkoviću iz sela Grabovac kod Svilajnca. Stanojlo je radio kao limar, a prvi put je zapažen na audiciji za film “Najljepša soba” 1978. Pojavio se kao sporedan glumac u četiri filma Slobodana Šijana.

11. Pored kuće na Kosančićevom vijencu, film je sniman na različitim lokacijama u Beogradu, ali i u Pančevu. Kuća Bilija Pitona nalazi se na Topčideru, a scena gdje je Laki pregazio gospodina Rajkovića snimana je u Pionirskoj ulici na Košutnjaku.

U Pančevu je snimana čuvena scena obračuna između Topalovića i Bilija Pitona, kao i scena gdje Đenka viče da ponovo radi bioskop, koja je snimana na Gimnazijskom trgu u ovom gradu.

fokus.ba

Related posts