Ajla Mahmutović jedna je od najperspektivnijih i najtalentovnijih bh. reprezentativki u kareatu. Mahmutovićevoj je godina na izmaku krenula krajnje malerozno – povredom koljena. Međutim, sve teškoće izazvane bolnom povredom uspjela je da prevlada i u nastavku sezone zabilježi blistave rezultate, koji dakako nisu prošli nezapaženo. Prije nekoliko dana proglašena je i za najboljeg sportistu Bihaća u 2016. godini.
Mahmutović je višestruka prvakinja države u svim uzrastima, a dva puta je osvojila Svjetski kup. Uz to, 2015. bila je i viceprvakinja Evrope. Na svom prvom Svjetskom seniorskom prvenstvu 2016, među 62 takmičarke, zauzela je sedmo mjesto.
Noćna mora na početku godine
U osvrtu na godinu koja zbog njene povrede nije ni izbliza mogla nagovijestiti da će joj ona na kraju donijeti i priznanja za dobre rezultate, Mahmutovićeva kaže:
– Godinu sam stvarno započela sa jednom od najvećih noćnih mora svakog sportaša – puknućem prednjeg križnog ligamenta. Povredu sam zadobila u finalu državnog seniorskog prvenstva na kojem sam bez obzira na bolove i suze uspjela završiti borbu i ponovno postati državna prvakinja. Nakon što se ustanovio tip povrede koji imam, operacija je bila neizbježna. Rehabilitacija je trajala šest mjeseci i vodila sam je uz fitness-trenera Nermina Šišića i fizioterapeutkinju Tanju Umičević. Prije par dana se navršilo godina od operacije i sada imam jednu misao na umu, a to je da sam iznimno ponosna na sebe što sam skršila sve prepreke i da mi odustajanje nikad nije bila opcija.
Možete li prokomentarisati koliko Vam znače brojna ovogodišnja priznanja, a naročito najboljeg sportiste Bihaća 2016 u tradiocionalnom izboru?
– Bila mi je čast stajati pred svim mojim prijateljima, kolegama sportašima, trenerima i gostima, te biti nagrađena za postignute rezultate u 2016. godini. Svi će reći da ti svi pehari, priznanja i diplome nisu bitni i imaju pravo u potpunosti. Jedino je bitno to da znaš da se tvoj rad i trud tokom čitave godine poštuje i da neće biti lako zaboravljen. Zahvaljujem se i svom rodnom gradu Cazinu na svoj podršci koju mi pružaju i priznanju koju su mi uručili za promociju sporta.
Na Svjetskom kupu za mlade koji je od 1. do 3. jula održan u Umagu u Hrvatskoj osvojili ste zlato. Možete li nam prenijeti kako je to sve izgledalo, odnosno, podsjetiti kako ste stigli do najsjajnijeg odličja u kategoriji borbe U-21 i kako ste se tada osjećali s obzirom na činjenicu da ste godinu započeli s teškom povredom?
– Na Svjetskom kupu sam nastupila iako mi rehabilitacija nije bila zvanično završena. Svega je bilo tu, a najviše straha. Vjera u sebe je zaslužna za osvajanje ovog velikog takmičenja. Put do finala uopšte nije bio lagan. Imala sam borbe protiv jakih protivnica i u svakoj sam morala dati maksimum od sebe. Ovo zlato također je znatno uzdiglo nivo motivacije i želje za daljnim radom.
Lagana nostalgija
Bavili ste se i rukometom. Možete li nam reći šta je na kraju presudilo da se ipak okrenete karateu i da rukomet na kraju ostane ostane u drugom planu? Da li i sada, ponekad, rekreativno zaigrate rukomet u sali ili za to možda nemate ni volje niti vremena?
– Rukometom sam se bavila gotovo šest godina. Voljelja sam igru, a klub je bio moja druga porodica. U jednom trenutku igrala sam i za reprezentaciju. Morala sam da odaberem jer ako želiš u nečemu uspjeti moraš to ozbiljno shvatiti, a to nije bilo moguće uz treniranje dva potpuno različita sporta. Ljubav prema karateu je na kraju pobijedila. Ponekad uzmem loptu u ruke i uhvati me lagana nostalgija, ali vjerujem da sam donijela pravu odluku i da neću žaliti. Rukomet će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu.
Koji je najvažniji preduslov da bi se stiglo do uspjeha u karateu koji ste Vi u dosadašnjoj karijeri zabilježili?
– Koliko zapravo želiš uspjeti? To pitanje svi si moramo postaviti. Bez želje, kao početne tačke, nema daljneg napredovanja.
Dolazite iz sportske porodice i Vaše sestre se isto tako uspješno bave sportom. Koliku Vam one daju podršku i podsticaj?
– Sportom sam se prvenstveno počela baviti zbog porodice. Roditelji su mi bili sportaši u mladosti i ljubav prema sportu su prenijeli na nas. Imam tri sestre koje se kao i ja bave karateom i postižu zapažene rezultate. Porodica mi je sve. Njihova podrška me održala i gurala dalje.
Radite ono što volite
Koji je trener najzaslužniji za Vaš sportski razvoj i kako je zapravo započela Vaša karijera?
– Najviše se mogu zahvaliti svojim trenerima Nijazu Musliću iz KK Bihać i Miroslavu Klepiću iz mog sadašnjeg kluba SKK Neretva iz Mostara. Teško je tačno reči kako sam započela. Početak je bio samo igra sa vršnjacima, a kasnije je preraslo u način života.
Da li imate neku poruku za Vaše vršnjakinje i vršnjake?
– Radite ono što volite i budite najbolji u tome.
Koji su ciljevi ili očekivanja kada je riječ o Vašim nastupima u predstojećoj 2017?
– Sljedeću godinu započinjem sa Premier ligom u Parizu i Grand Prixom u Samoboru, zatim slijede pripreme za Europsko U21 prvenstvo u Sofiji. Ove godine očekujem da ću biti još sretnija i uspješnija te da neće biti povreda. Ja ću svakako dati sve od sebe da to i ostvarim.
Oslobodjenje.ba
