Imala je samo šest godina kada se prvi put susrela s policijom. Cijeli je život bila zlostavljana – fizički, psihički i seksualno. Novinarka Nedjeljnog rekonstruirala je život djevojčice koju policija sumnjiči za učestvovanje u ubistvu trogodišnjeg Denisa
Njeno ime je tajno. Tako zakon propisuje za maloljetnike koji se povezuju s tako teškim zločinima kao što je slučaj monstruoznog ubojstva malenog Denisa (3) u Puli. Ubistva koje je zgrozilo cijelu Hrvatsku i susjedne zemlje, piše Jutarnji.
Ovo je priča djevojčice od samo 14 godina, nižeg rasta, sitne konstitucije. Na prvi pogled djevojčica čije ime ne smijemo spominjati nalik je stotinama, hiljada djevojčica njenih godina. Ipak, ona je sve samo ne obična djevojka. Osumnjičena je za pomaganje u ubistvu trogodišnjaka. Bila je, tvrdi policija, uz Denisovu majku u trenutku počinjenja strašnog čina. Kakvu je tačno ulogu imala, zasad nije poznato. Ubistvo su, navodno, Denisova majka i djevojčica zajedno planirale.
Priča te malene, krhke djevojčice je zastrašujuća. I ona do sada nije ispričana. Gotovo sva pažnja javnosti i medija bila usmjerena na Chiaru, Denisovu majku.
Tek nekolicina nas novinara uspjela ju je vidjeti. Na brzinu, sa strane, krajičkom oka, dok su je iz policijske uprave Pula vodili u Županijsko državno odvjetništvo. Začuđeno smo gledali u tu sitnu djevojčicu, kako iz policijskog auta ulazi u prostorije DORH-a. Nevjerica se, sasvim sigurno, dala iščitati s naših lica.
No, kako je vrijeme prolazilo, informacije su ipak počele curiti. Bila je štićenica Doma za odgoj djece i mladih Pula od septembra 2016. godine. Kako nam navodi jedan od naših izvora, vrlo dobro upoznat s cijelom pričom, a koji želi ostati anoniman, u pulski je dom stigla iz jedne zagrebačke ustanove. “Ona je od svoje šeste godine u popravnim domovima i na psihijatrijskim odjelima po cijeloj Hrvatskoj”, navodi sagovornik. “To je dijete koje je prolazilo kroz najružnije životne situacije. Cijeli život su je zlostavljali, fizički, psihički i seksualno. Bila je i u udomiteljskim porodicama, no i tamo su je zlostavljali”, kaže nam.
Djevojčica i njena porodica su iz okolice Petrinje. Do svoje šeste godine ona živi s rodbinom. Zašto ne živi s roditeljima, nije nam poznato. Već s navršenih šest godina prvi put dolazi u kontakt s policijom. Prema informaciji iz istog izvora, malenu je tada počela podvoditi njena sestra. Taj podatak dolazi do policije. Policija postupa prema prijavi, da bi na kraju tog procesa djevojčica bila smještena u dom zbog nasilja u porodici.
Najprije je smještaju u ustanovu u Petrinji, nakon toga po ustanovama u Zagrebu.
“Djeca koja se izdvajaju iz porodice i smještaju u odgojne ustanove iskazuju određene teškoće dugi niz godina i za to vrijeme s njima su u kontaktu susjedi, članovi porodice, uposlenici škole, centra za socijalnu brigu, nerijetko i zdravstveni radnici te pravosuđe i policija”, pojašnjava nam pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.
Riječ je o problematičnoj porodici koju često posjećuje policija. “U toj porodici su majka i otac s nekoliko djece. Četvero, petero, ne znamo ni mi tačno”, kaže nam sagovornica koja ih poznaje. “Znate, za njih se priča da odlaze s muškarcima, a onda im kradu novac. Nema sumnje”, dodaje, “da su se djevojke iz te porodice prostituirale.”
Sva ta događanja ostavljaju razorne posljedice na malenu djevojčicu. Neslužbeno nam je potvrđeno kako je djevojčici dijagnosticiran psihički poremećaj, zbog kojeg je i cijeli svoj kratki životni vijek provodila po psihijatrijskim ustanovama.
Stručnjaci za dječju i adolescentsku psihijatriju tvrde da su djeca u adolescentskoj dobi izuzetno osjetljiva, posebno kad je riječ o djeci sa psihičkim smetnjama. “Razvoj u tim godinama nije dostigao svoj vrhunac. Ako se uz to spoji i bolest i odrastanje u sredini u kojoj vlada nasilje, dijete ima nizak nivo organizacije ličnosti. To znači, među ostalim, da se lakše identificiraju s agresorom, odnosno, da se od osoba koje su bile zlostavljene, pretvaraju u zlostavljače. Postoje razni faktori koji čine djecu izuzetno ranjivom i podložnom manipulacijama”, kaže nam stručnjak, navodeći kako veliku ulogu u ozdravljenju takve djece, osim specijaliziranih ustanova, naravno, ima porodica. Što u ovoj priči nije slučaj.
“Takva djeca često ne poštuju autoritet, sklonija su delinkvenciji, nepridržavanju društvenih normi, često ćete od takve djece čuti da im je dosadno. To je zato što nisu zainteresirani ni za školu, ni za aktivnosti, sport, ni za što. Ne zanima ih ništa”, navode nam specijalisti.
Djevojčicu su iz jednog psihijatrijskog odjela odveli u dom za odgoj. Onda iz jednog doma u drugi. I tako u krug. Za sve su to, naravno, postojali opravdani razlozi, potkrijepljeni dokumentacijom.
No koji je tačno bio okidač koji je djevojčicu naveo na monstruozan čin? Je li riječ o manipulaciji? Na to još nema odgovora.
“U njoj se ugasilo i ono malo ljudskoga što je imala u sebi”, kaže nam muškarac koji ju je poznavao. “To je izmanipulirano dijete, dijete koje je bolesno. Njoj više nema povratka.”
Iz domova je 14-godišnjakinja često bježala. Doznajemo i kako je navodno prijavljivala silovanja, razna fizička zlostavljanja. Uvijek po istom scenariju, kao što se to dogodilo, prije samo nekoliko sedmica i u pulskom Domu za odgoj djece i omladine, a sve nam je deset dana prije ubistva javila A. M., žena koja je, zajedno upravo s 14-godišnjakinjom, prijavila seksualno zlostavljanje policiji.
Na taj smo mail 16. maja, od Policijske uprave istarske, zatražili pismeno očitovanje. Ovo je njihov odgovor: “Obavještavam vas da je pulska policija provela izvide vezano za zaprimljenu prijavu, prilikom koje nisu utvrđeni elementi kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta. Cjelokupan predmet bit će dostavljen nadležnom državnom odvjetništvu za mladež”.
Prema navodima, nakon razgovora s policajcima, djevojčica povlači svoj iskaz te je vraćaju u Dom za odgoj djece i mladeži Pula, no kako neslužbeno doznajemo, smještena je u drugi dio doma, odvojena od ostalih štićenika. Iz tog istog doma bježi, šesti ili sedmi put otkako se nalazi u toj ustanovi.
Naš nam izvor govori kako djeca s poremećajima u ponašanju koja se nalaze u domovima imaju razne aktivnosti kojima se bave. Nešto što će im uljepšati tužan život, ispuniti im slobodno vrijeme. Nešto u čemu su se pronašli. “Ona je primjerice voljela crtati. Tako je provodila slobodno vrijeme i to ju je činilo sretnom, opuštalo je, odvlačilo ružne misli.” No, ubrzo bi se ti trenuci sreće pretvarali u tugu, bijes. A onda bi uslijedio bijeg iz doma. Prijava policiji, traganje za njom, povratak u dom. Nakon toga bi, navodi nam izvor, slijedio razgovor s odgajateljima i psiholozima koji su je pokušavali uvjeriti da to više ne čini.
“Znam da je u školi imala i trojke. To je za djecu s poremećajem u ponašanju dobar rezultat”, tvrdi naš izvor.
No dovoljan je bio samo jedan trenutak, i opet bi se vraćala na staro. U bijeg, do sredine maja, kad je posljednji put pobjegla iz doma. Valja napomenuti da Dom za djecu i mladež Pula nije zaključan. Tokom cijelog dana štićenici mogu izlaziti iz njega, ići u školu, šetati gradom. No, moraju se vratiti do večere, oko pola osam.
Iz uprave doma prijavljuju njen nestanak i policija kreće u potragu za njom. No bezuspješno. Do dana ubistva nema joj traga. “Svaki put kad bi bježala iz doma, našli bi je negdje kod željeznice ili kod Vallelunge”, kaže nam naš sagovornik. Mjesta su to u neposrednoj blizini zgrade u kojoj je, zajedno sa sinom Denisom, stanovala Chiara Pašić (rođ. Rojnić).
Gdje se djevojčica nalazila sve vrijeme dok se za njom tragalo, nije poznato. O tome kruže razne priče. Kod Chiare je, kažu, bila samo tri dana prije ubistva. Ostalih sedam, navodno, kod žene s kojom je prijavila silovanje policiji, a koja ju je, prema istoj priči, odvela Chiari.
Kod Chiare u stanu je navodno tulumarila, opijala se, družila s muškarcima, čuvala malenog Denisa. Sve do utorka, 23. maja, kada su, kako sumnja policija, Denisova majka Chiara Pašić i djevojčica iz Doma za odgoj djece i mladeži Pula odlučile da će ubiti dijete.
Kako doznajemo, u jednom trenutku neposredno prije ubistva, 14-godišnja štićenica doma odgovara na poruku drugoj štićenici doma, svojoj prijateljici. Poruka je glasila “Moram ić nešto obavit!”. Tu završava razgovor. Nakon toga je uslijedilo Denisovo ubistvo.
Denis je, kako su prenijeli mediji, smetao Chiari. Njeni su planovi bili otići u Makedoniju, muškarcu kojeg je upoznala preko društvenih mreža.
Detalji monstruoznog čina zasad nisu poznati. U javnost cure informacije, ali je njihovu vjerodostojnost teško potvrditi. Prema jednoj od priča, Chiara i djevojčica iz Doma najprije su ga trovale tabletama i alkoholom, da bi ga potom, kad je navodno došao svijesti, davile rukama. Naizmjence. Kako bi prekrile tragove i policiju navele na krivi put, uputile su se prema obližnjoj plaži, nedaleko od lučice Mandrač. Tamo su izvukle beživotno tijelo djeteta iz dječjih kolica i bacile ga u plićak. Kolica, u kojima su vozile dječaka, ostala su ondje, na obali, kao znak da se upravo tamo nešto dogodilo. Zatim slijedi izmišljena priča. Čija je ideja da se policiju zavara izmišljenom pričom, samo je jedan od brojnih nerazjašnjenih segmenata strašnog zločina.
U svakom slučaju, oko pola noći i trideset minuta Chiara prijavljuje nestanak djeteta policiji. Govori kako se dječak igrao u parku ispred zgrade, a ona ga je nadzirala s prozora. Između 18 i 19 sati Denis nestaje, gubi mu se svaki trag, tvrdi majka. Ona kreće u potragu za njime, no njega nema. Nakon gotovo šest sati odlazi u policiju i prijavljuje njegov nestanak.
Policija sumnja u iskaz, ali kreće u potragu za nestalim djetetom. Ne mogu mu ući u trag cijelu noć. Kako bi prikrila zločin, oko tri sata ujutro, navodno, zove prijatelja i pita ga je li on uzeo Denisa. Muškarac odgovara da Denis nije kod njega.
No Chiari se nešto događa. Možda se budi savjest. Slomljena, u ranim jutarnjim satima 24. maja, oko sedam sati ujutro, zove policiju i govori da zna gdje se nalazi tijelo njenog sina. Uplakana ih vodi do mjesta gdje je bacila njegovo beživotno tijelo.
Nakon nekoliko sati ispitivanja u policiji i novog niza izmišljenih informacija, oko podneva, uslijedilo je priznanje. U konačnici policija hapsi Chiaru Pašić rođ. Rojnić (32), štićenicu Doma za odgoj i mlade Pula (14) i A. B. (29), koji je znao za zločin, a nije ga prijavio.
Rodbina 14-godišnje djevojčice nakon teškog zločina nije dolazila u Pulu. Uspjeli smo s majkom obaviti tek kratak telefonski razgovor. “Katastrofa sam, katastrofa. Najradije bih da mogu biti na njenom mjestu. Preteško je to za nju i za mene, čula sam se s njom kad se to dogodilo”, priča nam majka 14-godišnjakinje. Djevojčica ju je nazvala nakon što je uhapšena zbog sumnje u počinjenje teškog kaznenog djela te joj je uplakana navodno rekla da ona nije ni za što kriva.
Njena priča je već bila poznata nadležnim institucijama, kaže nam pravobraniteljica za djecu Milas Klarić. “I prije tragedije koja se dogodila u Puli postupali smo u vezi s prethodnim slučajem djevojčice koju spominjete te smo od Ministarstva za demografiju, porodice, mlade i socijalnu politiku zatražili poduzimanje mjera. No, slučaj djeteta ne možemo komentirati.”
Chiara Pašić i 14-godišnjakinja još će neko vrijeme provesti u istražnom zatvoru. Chiari prijeti zatvorska kazna do 40 godina. Četrnaestogodišnjakinja će, prema Zakonu za mladež, biti smještena u još jednu odgojnu instituciju ili će joj se odrediti psihijatrijsko liječenje, najviše na tri godine. Muškarac je pušten da se brani sa slobode.
Daljnji tok istrage u ovom slučaju ostaje tajan.
Autor: Jutarnji.hr
