Kome i kakvu budućnost ostavljamo?

Prazne klupe i crteži na zidovima sve praznijih škola ostaće kao tragovi da je nekada u ovoj državi bilo djece koja, ako odu iz ove zemlje, spašavaju vlastitu budućnost

Međunarodni dan djeteta i Dječija nedjelja obilježeni su nizom aktivnosti u Bihaću koje su u velikom broju okupile malu raju na gradskom trgu.

Na početku školske godine pisali smo o odlasku cijelih porodica iz Unsko-sanskog kantona kao i o činjenici da je ove godine u školskim klupama Kantona pet hiljada mališana manje u odnosu na prošlu. Logičan je zaključak da roditelji napuštaju zemlju i sa sobom odvode i djecu, međutim, teško je izanalizirati kada, u kojem uzrastu, i mališani dobiju želju da odu iz ove zemlje.

10 dječijih zapovijedi

Društveno uređenje i sistem koji nije dobar njihovim roditeljima nije dobar ni djeci, koja prerano odrastaju svjesna težine one jedne marke džeparca koju dobiju od svojih roditelja svaki dan za školu. Zapravo, djeci treba samo malo, a i to malo nekada nemaju, ili i ako imaju, gore im padaju porodični problemi, drame i stres kod kuće.

U svijetu se svake godine 20. novembar obilježava kao Međunarodni dan djeteta, a cilj obilježavanja jeste podsjećanje javnosti i institucija na poduzimanje konkretnih koraka u zaštiti i unapređenju dječijih prava.

U organizaciji vrtića Una Logen u Bihaću realizirana je manifestacija pod nazivom “Daj mi pet za bolji dječiji svijet”.

Pored mališana iz vrtića Una Logen prisustvovali su i mališani iz ostalih privatnih i javnih vrtića i udruženja, djeca su čitala 10 dječijih zapovjedi, recitirala pjesme, plesala, odigrala malonogometnu utakmicu i napravila otiske ruku na posebnom papiru.

Ostavili su trag iza sebe kada su bili djeca, ali i za nas koji svake godine brojimo kako ih je manje i manje u vrtićima i školskim klupama.

– Pored žena i osoba koje, nažalost, imaju status ugroženih, djeca su kategorija koja su društvu najpotrebnija i isto tako su ugrožena. Ne kaže se bez razloga da na djeci svijet ostaje, kazala je tom prigodom Ilda Alibegović, članica Gradskog vijeća Bihać.

Udruženje Žene sa Une iz Bihaća otvorilo je Dnevni centar za djecu u riziku uz finansijsku potporu Grada Bihaća i federalnog Ministarstva obrazovanja.

Sve se nešto čini, ali sve to nije dovoljno.

Prije samo nekoliko godina na sličan ili isti način Dječiju nedjelju su obilježavali i oni mladi ljudi koji su danas srednjoškolci, koji su svjesni težine života odraslih, ali su ipak i sami još djeca.

– Mi smo dobili poruke da smo nezreli za aktivno učešće u procesima donošenja odluka unutar zajednice u kojoj živimo. Pa ću onda postaviti pitanje za sve takve. Ako smo mi nezreli i nesposobni, a vi podobni i sposobni, dajte nam kvalitetan razlog da ovdje ostanemo, a ne da koristite frazu da će doći i naše vrijeme, kazao je Kenan Kečanović, predsjednik Mreže vijeća učenika srednjih škola u Bihaću, koji su na početku sedmice održali miting, također na gradskom trgu.

Tom prilikom su položili takozvanu zakletvu u kojoj stoje ove riječi:

“Obećavamo da ćemo biti dobri i poslušni građani svake zemlje, osim ove! Da ćemo sve svoje znanje koje nosimo u glavi pretvoriti u profit! Da ćemo ga svesrdno pokloniti onoj zemlji koja nas primi! Da će se drugi ponositi nama, a ne kao vi ignorisati nas!”.

Željni kolača

I nakon ovako snažne poruke djece, nakon jednog ili dva izvještaja u medijima, desilo se opet po staroj narodnoj poslovici “ujeo vuk magarca!” i sve se vratilo na staro.

A to znači, evo samo jedan primjer, da će djeca u BiH i dalje biti željna kolača kod kuće, jer cijena kilograma šećera u Bihaću je 1,80, dok je u Sloveniji, na primjer, 45 centi. Niti ima zaštite građana od profiterskih lobija, niti od korumpirane politike, štela za sve i svašta, kroz cijeli život sve do penzionisanja. Na primjer, kod jednog gospodina čimbenika u bihaćkom PIO svakom novom penzioneru (koji čeka oko godinu) veća je mogućnost da prije stigne smrt od prve penzije, jer odgovorni su na izbornim stranačkim listama ili već u poslaničkim klupama te se bave politikantstvom i vezama umjesto da rade povjerene (preko stranačke štele dobijene) državne dužnosti.

Veze, neophodne za život ovdje, nastaju pletenjem i godinama, a djeca i omladina ih nemaju, te je njima ova zemlja svakako bez veze.

oslobodjene.ba

Related posts