Kako su osuđenici iz BiH pobjegli od robijanja

Zbog prenatrpanih zatvora, nakon pravosnažih presuda osuđenicima koji su na slobodi šalje se poziv na odsluženje kazne umjesto da odmah budu smješteni iza rešetaka. Sudije griješe u procjenama kada je riječ o određivanju pritvora.

Slobodanka Boba Tošić, bivša Miss fotogeničnosti i Playboyeva zečica, koja je odlukom Suda BiH osuđena na dvoipogodišnju kaznu zatvora zbog učešća u pokušaju ubistva i pripadnosti organiziranoj kriminalnoj grupi Darka Eleza, pobjegla je iz BiH i to baš kada je trebala u zatvor na izdržavanje izrečene kazne. Za njom je zbog toga raspisana crvena Interpolova potjernica na kojoj jasno stoji da je potražuje Sud BiH zbog odsluženja kazne, ali i pokušaja ubistva.

“Watch lista“

Kako smo uspjeli saznati, Slobodanka se nije odazivala na pozive Suda BiH koji ju je tražio kako bi počela služiti svoju kaznu. Tada je za njom raspisana potjernica te proslijeđena Interpolu. Međutim, majka fatalne osuđenice negira da je njena kćerka dobila bilo kakav poziv od Suda BiH.

Ovo je, podsjećamo, već drugi put da se bivša misica našla u bjekstvu. Prethodno je bila u Hrvatskoj i to u vrijeme dok se protiv nje vodio postupak u predmetu Lutka. Nakon što je ona izdvojena iz tog slučaja, u martu prošle godine je po potjernici uhapšena u Hrvatskoj te izručena BiH.

Slobodanka nije prva osuđenica koja se slobodno išetala iz naše zemlje i na taj način izbjegla robiju. Isti je slučaj i sa Ramom Brkićem, bivšim komesarom MUP-a USK, koji je pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora i to dok se protiv njega vodio još jedan krivični postupak zbog davanja mita sutkinji, a kako bi mu smanjila kaznu koja ga je sljedovala. U istom predmetu je osuđen i Senad Šabić, koji je također pobjegao malo prije izricanja presude. BiH je nesmetano napustio i osuđenik za ratne zločine Novak Đukić, kojem je dosuđeno 20 godina robije zbog ratnog zločina na Tuzlanskoj kapiji.

Ono što je zanimljivo jeste da su svi oni sasvim legalno izašli iz zemlje, te nisu zaustavljani na graničnim prijelazima. Naime, da bi osuđenici bili zadržani na granici, protiv njih mora biti poduzeta neka od sigurnosnih mjera, kao što je zabrana putovanja, ili raspisana potraga, a koju naređuju nadležni sudovi. Kako nam je pojasnila Sanela Dujković, glasnogovornica Granične policije BiH, ako takva mjera postoji, nemoguće je da osuđenik pređe granicu na bilo kojem legalnom prijelazu.

– Mi raspolažemo sistemom zahvaljujući kojem imamo pristup bazama podataka svih policijskih agencija i drugh nadležnih organa u našoj zemlji i ako postoji zabrana putovanja ili neka potraga za osobama zbog krivičnih djela, mi smo o tome odmah i prvi obaviješteni i po tome postupamo – pojasnila je Dujković.

Međutim, ako takve mjere nema, onda bjegunci sasvim legalno mogu napustiti zemlju , a granična policija ih u tom slučaju ne može zaustaviti. Zanimljivo je da i u okviru nadzornog sistema Granične policije BiH postoji i takozvana “watch lista“, na kojoj se nađu osobe čije je kretanje neophodno pratiti. Ako se osuđenik nalazi na toj listi, ne dozvoljava mu se prelazak granice.

Glavni problem je to što se, kao po pravilu, potjernice na osnovu kojih se hapse sumnjivci raspišu kada je uglavnom prekasno i kada su oni već uveliko preko granice. Upravo se to desilo s Ramom Brkićem, koji je BiH napustio jer mu nisu bile izrečene mjere zabrane, a nije mu bio čak ni oduzet pasoš.

Upravo zbog ovoga, kako nam je pojasnio profesor krivičnog prava Haris Halilović, postoje zakonske mogućnosti prema kojima bi se osuđenici mogli naći iza rešetaka odmah nakon izricanja presude.

– Okrivljeni bi morali odmah biti upućeni u zatvor po izricanju presude. Problem je u tome što nakon izricanja prvostepene presude u zatvor osuđenik ide samo ako on to sam želi – kazao nam je Halilović . Drugostepena presuda se ne izriče pa se upravo u takvim slučajevima koriste svojevrsni pravni vakuumi za bjekstvo.

Advokat Vlado Adamović, koji ima veliko iskustvo i u ulozi sudije, kazao nam je kako se osuđenici ne mogu odmah smjestiti u zatvor zbog popunjenih kapaciteta u kazneno-popravnim zavodima u našoj zemlji.

– Mi ovdje imamo praksu prema kojoj se osuđenicima šalje poziv da idu u zatvor na odsluženje kazne zbog prenatrpanosti zatvora. U međuvremenu prestanu važiti mjere zabrane ili pritvora jer su to mjere koje se koriste samo radi osiguranja efikasnosti krivičnog postupka i nisu sankcije – kazao nam je Adamović.

Upravo je tu situaciju, kako se čini, iskoristila odbjegla Slobodanka. Mjera kućnog pritvora pod kojom je bila do izricanja pravosnažne presude istekla je, a vrlo je moguće da joj je ubrzo nakon toga i vraćen pasoš. Dok su organi gonjenja shvatili da je nema, već je bilo prekasno, te je za njom raspisana Interpolova potjernica.

– Postoje potjere za tim ljudima i oni će kad-tad biti uhapšeni i služit će svoju kaznu. Samo, recimo, ako je Slobodanka otišla u Srbiju čije državljanstvo ima, tamo će i služiti kaznu – siguran je Adamović.

Ipak, sudije imaju mogućnost da odrede pritvor osuđenicma odmah nakon izricanja presude, ali u tom slučaju radi se o individualnoj procjeni o potrebi za lišavanjem slobode pojedinca, koja je diksreciono pravo svakog sudije.

Greške sudija

– Jednostavno nam se dešava da imamo pogrešne procjene prema nekim ljudima i to se onda ovakvim bjekstvima manifestira – istakao je Halilović.

Profesor Halilović kaže i kako je Zakon o krivičnom postupku koji je na snazi u našoj zemlji izuzetno rigorozan te da ga ne treba mijenjati. Kako je istakao, mjera pritvora u bivšoj Jugoslaviji mogla je trajati najduže šest mjeseci, dok sada traje dvostruko više.

No, Armin Kržalić iz Centra za sigurnosne studije kazao nam je kako je evidentno da važeća pravila ne odgovaraju našem sistemu i da bi se morala mijenjati.

– Mi nećemo da učimo na svojim greškama već stvari guramo pod tepih i onda nam se sve ponavlja. Morali bismo izvući pokuku iz svega i mijenjati zakone, pooštriti mjere – kaže Kržalić.

U suprotnom, prema njegovom mišljenju, nastavljamo slati istu poruku koju smo i do sada slali, a to je da država tolerira kriminogeno ponašanje.

– Kada ostavite mogućnost osuđenicima na višegodišnju robiju da uživaju slobodu do izricanja presude, automatski se šalje svima poruka da se njihovo ponašanje tolerira te da kriminalci imaju odriješene ruke i da će im država pomoći da izbjegnu lice pravde – kazao nam je Kržalić.

Prema njeogovm mišljenju, VSTV treba da analizira ponašanje sudova i utvrdi ko su krivci za propuste, te da se prestane prebacivati krivnja s jednih na druge.

Predsjednica Suda BiH Medžida Kreso za Faktor nije željela govoriti o ovoj tematici.

(E.F./Faktor.ba)

Related posts