Kako se Bihać privikao na imigrante

Još uvijek nije, ali se privikava. Nema druge, Evropa ih neće uzeti i odvesti iz grada, državne Vlasti u Sarajevu prave se naivne. Svi oni naši epiteti “5 min do Evrope”najzapadniji kanton”zapad za Sarajevo” sad se kažnjavaju. Sve je na nama.
Ali naši su političari također biseri.

Premijer kantona govori na TV kako će on sigurno problem rješiti jer on nije “onaj koji samo sjedi i plače, on je ponosni Krajišnik” šprdajući tako gradonačelnika Šuhreta Fazlića koji je, uslijed problema s migrantima i nemoći očite rekao da mu dođe da plače.

Šuhret je makar nešto uradio u vezi imigranata, dao je taj dom u Borićima, a eto vidjećemo koliko će i ponosnom Krajišniku premijeru Rošiću trebati da riješi problem.
Znači još jučer su trebali poslati majstore da naprave vodu/kanalizaciju u Borićima, krevete na sprat jer ljudi spavaju na betonskom podu.
Nije to izaći na televiziju, prošprdati političkog protivnika ko fol izjaviti nešto “oštro” i eto ga.

Izbori opet u džepu.

I kako bi to uopšte izgledalo sve da se odredi nova lokacija. Ko će pokupiti silne imigrante iz grada i transportirati ih, vojska? Šta ako oni neće da odu, šta kad novi krenu pristizati a i stari se vraćati? Sama ta operacija, kada bi se izveli svi preduslovi, je ogromna i teško da mi imamo kapacitet za to.
Jer zatvarao se Penzionerski dom i ranije, okivan željeznom mrežom, ali ni naše klošare nisu mogli spriječiti da ulaze. Zar će morati policija svakodnevno čuvati objekt?

Ali Bihać se privikava, prosijaci, koji su mila majka za ove, moraju prihvatiti da im migranti uzimaju mjesta oko supermarketa. Kruže snimci imigranata kako kradu cigarete i slično. Da smo Evropa, hajd, ali tim jadnim našim trgovkama, što rade za 400 maraka, odbijaće se šteta od plaće. Zaboravljamo u kakvoj smo i mi bijedi.

Policija ima više posla, ne stiže.
Vlast ništa od obećanog ne mora raditi jer ih mediji samo za imigrante pitaju.
Koji građanin ako primi stopere imigrante od Ripča do Bihaća ili Kladuše može iste sekunde biti uhapšen zbog krijumčarenja, a Centrotrans ih svaki dan dovozi po 30 novih.

Građani izbjegavaju mjesta gdje imigranti troše vrijeme, neokupiranog prostora je sve manje. Upoznajemo se s imigrantima, ima ih mnogo simpatičnih, ali većine se bojimo. Volonteri iz CK ubiše se radeći svakodnevno ih hraneći. Slušamo pridike o ksenofobiji od onih koji su učinili sve da imigranti ne budu kod njih. Raste i kod nas furstracija.
Izgledamo kao grad gdje se održava fudbalsko svetsko prvenstvo trećeligaških država.

Nema nam druge nego uvesti još 5 službenih jezika u Bihać: Urdu, Paštu, Perzijski, Arapski i Kurdski.
A zatim početi razmišljati kako ovu krizu iskoristi kao priliku, npr. mogli bi početi cijeniti slobodu i demokratiju koju imamo. Početi čuvati ovu zemlju dok je nismo počeli još i ilegalno napuštati.

Related posts