Kako je svijet 1995. godine vidio događaje u Srebrenici: Od nevjerice do gnjeva

Tadašnji zamjenik američkog predsjednika Al Gore se obratio predsjedniku Clintonu rekavši da je njegova “kćerka vidjela ovu sliku jutros u novinama. Kako da joj objasnim da smo mogli, a nismo spriječili da se to desi?“

Piše Ajdin PERČO

Ulazak srpskih vojnih snaga u Srebrenicu 11. jula pokrenuo je niz događaja koji su rezultirali najvećim zločinom koji se na tlu Evrope dogodio nakon Drugog svjetskog rata.

Genocid u Srebrenici se u početnom periodu odvijao u medijskom mraku, i tek su sporadični agencijski izvještaji ukazivali na obim masovnih egzekucija. Prvi koji je tragom tih podataka odlučio posjetiti Srebrenicu bio je David Rohde, novinar američkih sedmičnih novina The Christian Science Monitor. On je o ratovima na Balkanu izvještavao od 1994. godine i boravio je u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Nakon što su počele pristizati vijesti o masovnim ubistvima Bošnjaka oko Srebrenice, Rohde je unajmio prevodioca i vozača. Na područje BiH pod kontrolom srpskih snaga ulazi 12. augusta.

– Malo popričamo s njima, i onda ih ubijemo – kazao mu je jedan od polupijanih srpskih vojnika o ubistvima koja su se u tom periodu odvijala u istočnoj Bosni, kasnije je pričao Rhode.

Istraživanje zločina

Ovaj američki novinar je detaljno istražio područje čitave Srebrenice. Pješačio je po brdima, prešao stotine kilometara u automobilu, intervjuisao je civile i vojnike, razgovarao sa obavještajnim stručnjacima u Beogradu, a sve s ciljem prikupljanja dokaza. U napuštenoj zgradi pokraj fudbalskog stadiona u Bratuncu, Rhode je pronašao dokaz da su zarobljenici bili mučeni i ubijani.

Ali nije uspio pronaći masovne grobnice sa fotografija koje je 10. augusta objavila Clintonova administracija. Odlazi u Beograd gdje mu urednici iz SAD-a šalju fotografije koje je napravio američki špijunski avion, i Rhode se vraća u BiH te na području Nove Kasabe pronalazi tragove masovnih grobnica. Pored njih, pronalazi tragove municije, odjeće, dijelove ljudskih tijela, diploma iz srednje škole… The Christian Science Monitor objavljuje ovu priču na naslovnici 18. augusta 1995. godine. Dokazi o genocidu su bili neosporni, i pažnja svjetskih medija se usmjerila na Srebrenicu i zločin koji su počinile srpske snage.

Nakon toga novinska agencija The Associated Press objavljuje vijest pod nazivom “Tri Muslimana su preživila pokolj“, u kojem prenosi iskustva Srebreničana koji su se domogli teritorije pod kontrolom Armije RBiH. Hurem Suljić, Mevludin Orić i Smail Hodžić su u razgovoru sa novinarom AP-a prenijeli stravična iskustva o pokolju te o tome kako je Ratko Mladić prekršio obećanje da će oni biti razmijenjeni za srpske zarobljenike.

Jedna od scena iz Srebrenice koja je zaokupila pažnju svjetske javnosti, a objavljena je između ostalog i u američkim novinama The Washington Post, jeste fotografija Feride Osmanović koja je pronađena obješena u šumi izvan baze UN-a u Srebrenici. Tadašnji zamjenik američkog predsjednika Al Gore se obratio predsjedniku Clintonu rekavši da je njegova “kćerka vidjela ovu sliku jutros u novinama. Kako da joj objasnim da smo mogli, a nismo spriječili da se to desi?“.

Srpske snage 28. augusta 1995. bombarduju pijacu Markale u Sarajevu ubivši desetke osoba, što je bio direktan povod za kampanju bombardovanja srpskih položaja od strane NATO pakta, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima i enklavama već postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.

Nemoć Zapada

Američke novine The New York Times 29. oktobra 1995. godine objavljuju članak pod nazivom “Masakr u Bosni – Srebrenica: Dani pokolja“ u kojem navode detalje genocida koji se desio u Srebrenici. Pored srpskog ratnog rukovodstva, za zločin okrivljuju i vlade zapadnih zemalja koje su nijemo posmatrale šta se dešavalo.

– Masakr hiljada ljudi u zoni koja je bila pod međunarodnom zaštitom pokazuje sav očaj Zapadne politike na Balkanu, i njenu nemoć, ako ne i prešutnu saglasnost – navodi se između ostalog u priči koju potpisuju novinari Stephen Engelberg i Tim Weiner.

Sličan pristup izvještavanju uskoro slijede i mediji većine zapadnih zemalja poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Američki magazin Time 11. septembra objavljuje poznatu naslovnicu na kojoj piše “Bringing the Serbs to heel“, a s ciljem podrške zračnim udarima NATO snaga.

Ubrzo nakon toga počinju i pregovori strana u sukobu, a u decembru 1995. dolazi do potpisivanja mirovnog sporazuma u Parizu koji okončava krvavi rat u BiH. Na desetke hiljada pripadnika NATO mirovnih snaga u narednim sedmicama dolazi u BiH da osigura provođenje sporazuma.

Ignoriranje genocida

U danu kada srpske snage ulaze u Srebrenicu i kada počinje krvavi pir, glavna vijest u medijima u Srbiji je poruka Miloševića koji obećava mir za šest mjeseci. U intervjuu magazinu Time, Milošević kaže da je prekinuo odnose sa bosanskim Srbima i da nastoji pomoći politikom mira.

Novine “Naša borba“ na naslovnici nekoliko dana nakon 11. jula donosi vijest pod nazivom “Vojska RS-a prebacuje muslimansko stanovništvo iz Potočara u Bratunac“, a dešavanja u Srebrenici su podvedena pod termine poput “ofanziva širih razmjera“, “oslobađanje pojedinih gradova“ ili “potiskivanje muslimanskih snaga“.

Štampani mediji su prenosili vijesti sa ratišta, izjave civilnih i vojnih lidera bosanskih Srba, ali bez pretjeranog udubljivanja u razloge i posljedice vojnih dejstava u zaštićenim UN-ovim zonama. Izjava Ratka Mladića kako je cilj njegove vojske da “urazumi muslimanske teroriste da se više ne bave terorizmom na prostoru koji im je, dobrom voljom srpskog naroda, ustupljen“ prihvatala se kao legitimno objašnjenje.

(Faktor.ba)

Related posts