Prema pisanju portala Telegram.hr, atentat je po nalogu vlasti u Beogradu trebalo da izvrše pripadnici srpskih i crnogorskih kriminalnih grupa blisko povezani sa Službom države bezbjednosti (SDB), naslonjeni na neke od četničkih emigrantskih grupa u inozemstvu.
U formalnom smislu 1990. hrvatska Služba državne sigurnosti još je bila sastavni dio tadašnje federalne jugoslovenske službe, kojom se rukovodilo iz Beograda. U operativnom smislu, i to većim dijelom, funkcionirala je kao nezavisna, nacionalna, tajna služba pružajući sigurnosnu zaštitu novoj vlasti izabranoj na prvim, slobodnim, višestranačkim izborima u maju 1990. godine.
Redakcija Telegrama dobila je na uvid dio dokumenata hrvatskog SDS-a koji otkrivaju nepoznate pojedinosti o dramatičnim događajima od maja 1990. pa do sredine 1991. kada su, prema informacijama pripadnika službe, bili planirani pokušaji atentata na Tuđmana.
Počelo je policijskom depešom broj 511-18-16/2-96/53 iz maja 1990. U njoj stoji da se u “hotelu Esplanada pojavila izvjesna osoba s nadimkom Akrap s namjerom da izvrši atentat na gospodina predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana”.
Isti je događaj izdvojen i u informaciji 133. Službe državne sigurnosti u kojoj stoji kako je Akrap vezan za četnički pokret koji je i naručitelj ubojstva Tuđmana. Akrap, dodaju agenti, spominje se i kao ekzekutor poznatog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, sedam godina ranije u Njemačkoj.
Postojala je mogućnost da je riječ o zamjeni nadimka Akrap za Arkan, jer se već duže vrijeme spominjalo da je u ubistvo Đurekovića umiješan Željko Ražnatović.
Arkan je, prema tada dostupnim operativnim podacima iz 1990., blisko surađivao sa ljudima sličnog profila pa se smatralo da bi oni mogli pružiti dodatne informacije o mogućem planu likvidacije Tuđmana.
Jedan od njih bio je i Ratko Đokić, od ranije poznat agentima hrvatske državne sigurnosti.“Đokić je izvor od povjerenja i prenio je da ga povremeno iznajmljuje SDB Titograd i Beograd za razne prljave poslove”.
Arkan je, opisao ga je izvor, srednje visine, ima bebi facu, često boravi u Zagrebu, a kad se viđa s Đokićem često dva do tri dana odsjeda u hotelu Interkontinental. Kao druga veza između Arkana i Ratka Đokića poznata je likvidacija Stjepana Đurekovića.
Prema nekim podacima, navedenim u Informaciji broj 367. Službe državne sigurnosti MUP-a RH, piše da se “Đokić i Ražnatović spominju kao izvršioci ubojstva Stjepana Đurekovića u Minhenu. Đokić kao sredstvo izvršenja upotrebio mačeve, koje je tih dana vozio u prtljažniku automobila, a ne sjekiru kako se to govorilo”.
Još jedna potvrda umiješanosti Arkana u pokušaj atentata na Tuđmana vidljiva je iz još jednog dokumenta iz 1990. gdje se kaže da grupacija oko Ratka Đokića: Ražnatović Željko, Ašanin Darko, Boljević Pavle, Simendić Jovan, Ivanović Pavle, Đorđe zvani Giška, i Vukotić Veselko iz Milana, treba doći u Zagreb.
Navedena grupa trebala je djelovati po principu dvojki, a razlog njihovih kriminalnih radnji nije poznat. S obzirom da se u to vrijeme održavala svečanost otkrivanja spomenika banu Jelačiću (Tuđman je bio tamo sa cijelom Vladom i državnim vrhom), a postojale su indicije da bi mogli da izvrše atentate, operativno-tehničkim mjerama i radnjama čitavo vrijeme su pokrivani Ratko Đokić i osobe u vezi sa njim.
Kontrolirani su hoteli u Zagrebu, međutim nismo utvrdili dolazak navedene grupe”.Željko Ražnatović Arkan i Ratko Đokić održavali su godinama pre rata u bivšoj Jugoslaviji jako bliske odnose. Prema informacijama bezbjednosnih službi i dostupnih dokumenata, Đokić je živio na relaciji Crna Gora – Hrvatska, a u Zagrebu je imao i stan.
(Telegra.hr/SB)
