Kada naši ljudi odlaze, on sa porodicom zasniva život u BiH: Kao domaći smo postali. Volim Halida Bešlića

Bez obzira kakvo mišljenje imali o državi BiH, kažu danas nije dan za kritiku. Dan nezavisnosti čestitali su i oni koji pokazuju nezadovoljstvo svih ostalih dana u godini.
Iako je standard života sve komplikovaniji, ova zemlja ipak ima svoj neki ponos i ljepotu. Nažalost, koliko god ona nudila ljudskosti, egzistencijalne potrebe su mnoge natjerale da napuste svoja ognjišta i bolji život potraže u inostranstvu. Tako, dok naš narod odlazi iz zemlje, ljudi iz drugih zemalja svoje živote zasnivaju upravo na našem tlu.

“Tu sam već 13 godina i jako se dobro osjećamo ovdje. Naučili smo da volimo ovu zemlju kao i Brazil. Tu smo skoro kao domaći. Ušao sam u sportsku historiju ove zemlje i zadovoljan sam ovdje. Najviše nam se ovdje dopada miran život. Gdje god dođemo ljudi nas fino prime. Nemamo problema. BiH je zemlja koja ima dosta potencijala, ali nažalost političari gledaju samo svoje ciljeve. Ali, tako je i u Brazilu. Ovo je mala zemlja i nama odgovara za život. Možemo normalno hodati ulicom, piti kafu i uživati”, kaže za Source nogometaš Wagner Santos Lago iz Brazila.

Na nagovor svog brata Ricarda Bajana, koji je pola godine proveo igrajući nogomet u BiH, Wagner Santos Lago se odlučio doseliti u našu zemlju. Igrač je Širokog Brijega. U ovom gradu živi sa suprugom Lilian i dvoje djece.

“Dijete mi ide u treći razred škole. Družimo se sa stanovništvom u Širokom. Živimo upravo kao domaće stanovništvo. Kada nisam na treningu, onda sa društvom odem u kafanu. Volimo muziku i okupljanja. Volim slušati Halida Bešlića i pjesmu ‘Prvi poljubac’. Također volim slušati onog slijepog pjevača, Sašu Matića. Volim muziku sa dobrim tekstovima, da dirne u srce, ne zanima me baš ritam previše. Nažalost, ljudi su ovdje dosta pesimisti. A ja sam naučio uvijek gledati naprijed. Uzdam se u Boga i gledam naprijed. Za sve ima neko rješenje. Kada nema rješenja e to je onda problem, ali uvijek se može pronaći rješenje. Treba misliti pozitivnije i težiti promjeni”, kaže Brazilac.

Iako mu se BiH toliko dopada da je odlučio i ostatak života provesti ovdje, ipak ne može da ne primijeti i probleme u kojima se nalazi naša zemlja.

“Sve zemlje i gradovi imaju i mana. Kako ih ima u Brazilu, tako ih ima i ovdje. Ovdje je mana što se ne vidi napredak. Tu sam već 13 godina, ljudi imaju iste plate ili manje, a cijene su sve veće. Struja, voda i hrana je sve skuplja a primanja i zarada ista, ili gora. To je zapravo najveća mana ove zemlje i volio bih da se to stanje popravi. Nadam se da će jednog dana krenuti na bolje i da će ljudi ovdje živjeti normalnije”, navodi nogometaš.

Prihvatio je kulturu ove zemlje bez problema i teško da može išta negativno kazati za BiH. I njegova supruga je oduševljena mjestom u kojem žive, ali i cijelom zemljom.

“Bilo mi je teško naučiti jezik. Bosanski jest težak prilično. Znam pričati, ali padeže i gramatiku ne znam. Učio sam jezik onako usput, na ulici, pa tako da i ne znam gramatiku, i sasvim pravilno svaku riječ izgovarati, ali moja mala ide u školu i ona mi pomaže. Kada pogriješim, ona mi se smije i ispravi me. U kući uglavnom pričamo portugalski”, kaže Wagner Santos Lago.

U Brazil je ranije išao svake godine, no sada kako ima dvoje djece i kako su obaveze oko škole postale prioritet, ta putovanje su rjeđa. Kada otputuje, budu po mjesec dana i to je sasvim dovoljno da ‘napune baterije’. Wagnerova velika želja je postati svećenik, tačnije pastor jer pripada protestantskoj crkvi.

“Istina je da želim biti svećenik. No, ja sam protestant, i svećenik u tom kotekstu nije značenje da ne mogu imati ženu i djecu. U protestantskoj crkvi možeš imati porodicu i propovijedati. Ja sam već imao priliku propovijedati u Zenici, jer tamo ima Brazilac koji vodi crkvu. Ima ljudi koji samo to rade, ali ja planiram ponekad, čisto onako iz duše, povremeno”, priča nogometaš.Kada je u pitanju njegova nogometna karijera u BiH, napravio je rezultat na koji je ponosan kaže. Dvije sezone je proveo u Posušju, a onda nastavio igrati za Široki, s kojim je 2006. godine osvojio prvenstvo, a 2007. i 2013. Kup BiH. Jedne sezone je bio najbolji strijelac, a dva puta je proglašen najboljim igračem Premijer lige BiH. Ni u 39. godini ne razmišlja o kraju igračke karijere.

“Ima više pogodaka koji su mi dragi. Najdraži mi je gol protiv Borca u Kupu. Iz voleja sam dao gol. I onaj koji sam postigao protiv Željezničara u Kupu. Ušao sam u drugom poluvremenu i zabio dva gola, taj drugi sa šesnaest metara mi je posebno drag. Nisam planirao tako dugo igrati, ali tu sam još. Osjećam se dobro i mogu pratiti ritam. Želim igrati dok sam na ovom nivou i dok mogu pratiti igru. Osjećam da još uvijek mogu pomoći mojim igračima. Široki računa na mene i tu sam dok mogu opravdati svoju formu. A što se tiče zarade, nema tu novca od kojeg se može dobro živjeti. Nema sponzora i nije to zadovoljavajuće, ali tako je, šta ćemo sada”, kaže Wagner.

Za Premijer ligu tvrdi da je bila jača kada je došao u našu zemlju, ali nije bila organizirana kao sada.

“U BiH ima dosta talentiranih igrača. Nije sjajno, ali može se napredovati. Treba povećati ulaganja u klubove, poboljšati uslove na terenima, uključiti privatne firme, sponzore. Treba dobre igrače platiti i ne žaliti. Ne može ništa preko noći, ali mislim da se može poboljšati nogomet u ovoj zemlji”, govori Brazilac.

Na kraju nam otkriva da se njegov brat, koji je i kriv što je on danas u našoj zemlji, nakon uloge trenera u Rusiji, vratio u Brazil. Sada radi sa puncem, koji ima taksi firmu. Nije više u nogometu, ali uglavnom prati šta se dešava u BiH. Wagner namjerava svoj život temeljiti ovdje. Po završetku igranja, vjerovatno ga čeka posao u klubu.

(Alen Avdić/Source.ba)

Related posts