Jezik kore drveta

Piši robe, riječ i misao imaju svrhu. Moramo komunicirati… i kroz pisani jezik dati onu potpunu sliku iz glave koju ni govor riječi vjerno ne prati. Neko može lijepo govoriti da ga je milina slušati, ali pjesme nastaju pisanjem.

I ovaj svijet oko nas nastaje svakodnevno.
Drvo izraste za sto godina, dok je drvo bilo mlado bilo je prut, a sad mu je kora poput geografske mape svijeta većeg i od našeg.
Fraktalna matematika uči nas da priroda ima jezik, da je sve oko nas u pismu računske operacije čiji rezultat se iznova i iznova podvrgava formuli. Nepravilni prirodni oblici i pojave nisu rezultat jednostavnosti i površnosti, naprotiv.
Homo sapiens šalje slikovne poruke u duboki svemir, daleko prostijeg oblika od kore.
Da,… recimo,… mi dobijemo poruku od vanzemaljskog svijeta, i da ta poruka bude šarena kora drveta poput ove iz gradskog parka. Morali bi matematičari i lingvisti stupiti na scenu da to prevedu.
Zapravo, možda matematičari i lingvisti trebaju da prevedu poruku ove šare svakako. Možda bi našli da ipak ima smisla, da nešto piše i da se to nešto obraća nama.
Na primjer, skrolamo fajsbook pa se iznerviramo ko nenormalni. Dijagonalni natpisi na nas djeluju stresno,… sigurno i dugoročno ima posljedice po duhovno stanje cijelog naroda. Zato jer je poruka smeće, klik bajtovi, mržnja, kurčenje, …pa kako od toga imati i bolji opći generalni utisak?
Ali na kori drveta mora da je zapisana prava istina, lijepota i ljubav, jer nešto tako slično osjećamo dok odmarajući šutimo i posmatramo prirodu, koru drveta u parku.

Related posts