Vatrogasna djelatnost smatra se jednom od najopasnijih i najsmjelijih. Postoje brojni argumenti koji potkrepljuju ovu tvrdnju, a kroz priču dugogodišnjeg vatrogasca Sabida Ružnića iz Cazina, mnogi će uvidjeti zbog čega je vatrogasna profesija predodređena samo za najhrabrije.
Prije nekoliko dana, u sarajevskom naselju Alipašino Polje u požaru su smrtno stradale dvije osobe, a javnost u BiH bila je zatečena i zgrožena ovim slučajem. Iako su vatrogasci pravovremeno intervenisali, usljed određenih okolnosti, hitna reakcija nije polučila prave rezultate te su mediji ovih dana o tome opširno izvještavali.
Potaknuti ovim nesretnim slučajem, htjeli smo saznati pozadinu sličnih kriznih situacija iz ugla jednog vatrogasca.
Komandir Vatrogasne jedinice Cazin Sabid Ružnić već je 21 godinu vatrogasac. Iza sebe ima stotine intervencija, svih oblika i obima. U razgovoru za Klix.ba govori brojna iskustva, zbog kojih je, prema njegovim riječima, ovaj posao toliko poseban i težak.
Teške intervencije sa fatalnim posljedicama
Na samom početku razgovora Ružnić kaže da mnogi građani čim primijete požar, po automatizmu, sami kreću intervenisati, umjesto da prvo pozovu stručnu pomoć.
“Kod čovjeka se često javi dilema da li da zove vatrogasce ili sam pokuša ugasiti vatru. Time se gube dragocjene minute, pa i sekunde. Kad čovjek shvati da je izgubio bitku s vatrom, onda zove pomoć. Nažalost, u većini slučajeva je već kasno. Dakle, samo je bitno javiti na vrijeme”, govori Ružnić.
Kada se požar kasno dojavi ili njegovo gašenje sprječavaju neželjena dešavanja, posljedice su počesto ogromne, a ponekad i fatalne. Naš sagovornik ističe da je u karijeri imao mnogo intervencija u kojima su uspjeli spasiti ljude i živote, no kaže i da je doživio nekoliko situacija gdje su unesrećeni već bili preminuli.
“Bilo je slučajeva gdje su, nažalost, pojedine osobe stradale u požaru, odnosno bukvalno su izgorjele. Kada uđete u te prostorije nakon gašenja požara, osjetite miris ljudskog tijela, a radi se o izuzetno neprijatnom i specifičnom mirisu koji zna ‘ostati’ i proganjati vas danima, pa i sedmicama, kao da se u nosu zadržava. Jednostavno, jako neugodan osjećaj kojeg nikom ne bih poželio”, priča Ružnić.
Također, on kaže da kada gori nečija imovina, vlasniku se usporava protok vremena i njemu se čini da požar traje godinama.
“Nije lako pogledati unesrećenog, koji u datom momentu gubi sve ono što je godinama stvarao, pa čak i kad se ugasi požar, nije jednostavno pogledati u oči tom čovjeku, zbog evidentne boli koju u sebi nosi u tim trenucima”, ističe Ružnić.
Saobraćajne nesreće: Izvlačenje unesrećenih i stradalih
S obzirom na to da je opis posla jednog vatrogasca veoma složen i podrazumijeva široku lepezu aktivnosti, naš sagovornik nam objašnjava i kako izgleda proces kada vatrogasna služba interveniše u slučajevima saobraćajnih nesreća, posebice onih težih. On kaže da postoji specijalno tehničko vozilo za spašavanje unesrećenih osoba u saobraćajnim nesrećama.
“Većinom nas poziva policija. Nakon što dođemo na teren, odmah stiže i služba hitne pomoći. U suštini, i vatrogasci imaju obuku i ispite iz prve pomoći, kako bismo i mi bili u stanju pružiti medicinsku pomoć u datom momentu, a imamo i određenu vrstu opreme za izvlačenje unesrećenih, poput ovratnika i steznika za kičmu. Naravno, prilikom izvlačenja zaglavljene osobe radimo u saradnji sa ekipom hitne pomoći i maksimalno pazimo da se ne napravi bilo kakav krivi potez”, govori Ružnić.
Navodi nam nekoliko težih situacija i intervencija sa kojima se susretao.
“Desilo se da smo nakon jedne teške saobraćajne nesreće imali slučaj da je nekoliko osoba polomilo noge i to na način da su im se bukvalno razdvojili dijelovi nogu. I onda smo morali, koliko god brutalno zvučalo, spajati dijelove nogu, prepoznavajući po odjeći i čarapama”, govori Ružnić.
Spašavanje ljudskih života
Sama krv, pa i raskomadani dijelovi tijela, kako dalje govori Ružnić, u tim trenucima i pod adrenalinom ne djeluju odmah na čovjeka.
“Međutim, nakon određenog vremena, posljedice se svakako osjete. Nismo ni mi od čelika i nije jednostavno zaspati s tim mislima”, ističe.
Na samom kraju razgovora, Ružnić govori da svaki vatrogasac doživljava ogromnu satisfakciju kada zna da je spasio i sačuvao nečiju imovinu ili život.
“Kada izbavite neku ‘zarobljenu’ osobu iz automobila nakon saobraćajne nesreće ili nakon požara, pa je sretnete na ulici nakon određenog vremena, taj osjećaj je neprocjenjiv i ne postoji nikakav novac kojim se može zamijeniti činjenica da znate da ste baš vi spasili život toj osobi”, kaže za kraj. – piše Klix.ba
