Ispovijest čovjeka koji prestaje pušiti: Pomažu li električne cigare?

Na svijetu ima oko 7 milijardi ljudi, od kojih je oko 1 milijarda pušača. Hiljadu miliona ljudi svakodnevno kupuje cigarete da bi se trovalo! Da se „pohvalim“ – i ja spadam u tu grupu.

Piše: Haris Memija, za rubriku Ja mislim

Jedina „korist“ od nas pušača je što svakodnevno uplaćujemo državi dodatni novac i što radimo na tome da što prije umremo – te omogućimo mlađima da prije zauzmu naša mjesta.

Nema nijednog pušača koji će reći da mu pušenje ne škodi, čak svi znaju da nema nijedne dobre stvari vezane za pušenje. Mnogi bi željeli da se riješe te ovisnosti, a tek nekolicina njih kaže „Nikad neću prestati pušiti, ja uživam u cigareti.“ Sigurno je da ne uživaju, nego su ovisnici i godi im doza na koju su navikli da bi lakše funkcionisali. Isto kao što zakon definiše konzumente droga kao „uživaoci“, ja bih tu dodao da npr. ovisnici o heroinu vrlo brzo prestaju biti uživaoci i onda jednostavno moraju konzumirati taj narkotik da bi uopšte mogli funkcionisati. Namjerno poredim pušenje s narkomanijom, jer suštinski su te dvije ovisnosti najjače.

Zadnjih godina su električne cigarete postale hit.

Za nepušače sve se svodi na to „da su električne cigarete veće zlo od cigareta“. I to je ta neprovjerena priča koja se papagajski ponavlja bez ikakvog naučnog uporišta, podsjeća me na onu priču u koju su većina ljudi ubijeđena da je istina jer je stalno prepričavaju: „Ona Coca-Cola je strašan otrov. Ako ostaviš džigericu da prenoći u Coca-Coli, ujutro je nema, e sad zamisli šta uradi tvom stomaku“. Btw, napravim eksperiment, dakle priđem naučno, da provjerim ovu hipotezu: naveče u šerpu naspem 1 litar Coca-Cole i ubacim komadić svježe teleće jetre i ujutro istu zateknem u šerpi.

I tako danas u školama djeci pričaju nastavnici kako su električne cigarete veće zlo od običnih cigareta. Jedan sličan primjer dolazi iz Malezije, gdje je njihovo Vijeće muftija zasjedalo i donijelo zaključak/fetvu da su električne cigarete haram, jer: bacaju se pare na gluposti, smrde i štete organizmu.

Nisam čuo gluplje fetve i evo zašto to mislim: razlika između pušenja, koje se u islamskom pravu tretira kao mekruh (pokuđeno), i parenja električnih cigareta je kao kad bi iznad vatre udisali dim i kao kad bi iznad šerpe s zagrijanom tečnošću udisali paru. Drugo, cigarete smrde a električne cigarete imaju aromu koja u najgorem slučaju „manje smrdi“ od duhanskog dima. Treće, nepušač nema potrebe da koristi električnu cigaretu jer mu je to besmisleno, istu koriste samo pušači da bi uz neki nadomjestak lakše prestali pušiti. I za kraj, što je najvažnije, to nije bacanje para na gluposti nego je ulog u sredstvo koje pomaže u rješavanju ovisnosti o pušenju.

U pozadini mistificaranja električnih cigareta se nalaze jaki duhanski lobiji koji zarađuju ogromne novce i normalno je da plasiraju priču kako su električne cigarete veće zlo od cigareta. Ono što me ljuti je što nastavnici (vjerovatno nepušači) plasiraju đacima (nepušačima) glupu priču koja ustvari podržava priču o korisnosti pušenja!? I nadati je se da su malezijske muftije donijeli fetvu u neznanju a ne kao lobisti pušenja.

Da budemo jasni, ne agitujem za električne cigarete. Vjerovatno su štetne ako se koriste u nenormalnoj količini – kao što je i mlijeko štetno ako se tako koristi. Ali, ako će pomoći nekom da pronađe metod kako da prekine s bacanjem para i trovanjem samog sebe, onda u tom slučaju podržavam.

Empirijski i statistički, električne cigarete su najuspješnije sredstvo za rješavanje ovisnosti o duhanu. Mnogi koji su prestali pušiti, ubrzo se rješavaju i električne cigarete.

Meni pomaže

Evo, meni pomaže električna cigareta. Prvo, nisam zapalio cigaretu 3 dana, a to mi je bilo nezamislivo poslije 30 godina pušenja. Sljedeću sedmicu apstinencije, iskreno – teško je baš apstinirati – povremeno zapalim par cigareta dnevno, samo zato što sam slab karakter – ili eufimistički rečeno – vrlo sam ovisan o pušenju. Ali smanjio sam sa 2 kutije na dvije cigarete! DaBogda prestali svi pušiti koji to žele, pa i ja zajedno s njima!

Pušači će me razumjeti, ono što nama fali kada prestanemo pušiti je navika, neka rutina poslije jela, uz kafu i druge stvari uz koje vežemo pušenje. A ono što nam najviše fali je dim koji ulazi i izlazi iz pluća, gdje upravo iluzija dima od pare električne cigarete nadomješta taj osjećaj koji najviše nedostaje. Tekućine koje se koriste u električnoj cigareti se prave u raznim aromama, koje su većinom vrlo prijatne, a može se i birati nivo nikotina. Naravno, u početku nam treba malo veći postotak nikotina, zatim se smanjuje i mnogi onda koriste samo čistu aromu. A većina ih prestane i s tim, dakle dočekaju very happy end.

Ovaj tekst je laički, nisam nikakav stručnjak, sve je bazirano na ličnom iskustvu pušača koji se dugo bori protiv ove ovisničke pošasti.

DOKTOR PORODIČNE MEDICINE VAM NE MOŽE POMOĆI DA PRESTANETE PUŠITI.

LIJEČNIK OBITELJSKE MEDICINE VAM NE MOŽE POMOĆI DA PRESTANETE PUŠITI.

ДОКТОР ПОРОДИЧНЕ МЕДИЦИНЕ ВАМ НЕ МОЖЕ ПОМОЋИ ДА ПРЕСТАНЕТЕ ПУШИТИ.

/radiosarajevo.ba

Related posts