Industrija koja u svijetu godišnje obrne i do 150 milijardi dolara: Kako naivni završe u rukama robovlasnika

U BiH je 2015. godine identificirano 35 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, u Hrvatskoj 38, a u Srbiji 40. U Hrvatskoj tokom ljetne sezone postoji rizik od povećanog broja slučajeva trgovine ljudima. U Srbiji u ovoj godini dominira seksualna eksploatacija

U raljama trgovaca ljudima godišnje završi veliki broj žena, djevojaka i djece širom svijeta, a u Bosni i Hercegovini, te u Hrvatskoj i Srbiji lani je identifikovano ukupno 113 takvih žrtava.

Trgovinu ljudima ili trafficking zovu još i moderno ropstvo i to uglavnom zbog načina i (ne)uslova u kojima se žrtve drže. Posljednjih godina, ovo je postala prava industrija, koja prema nekim procjenama u svijetu godišnje okreće i do 150 milijardi dolara.

Izrabljivali radnike

Prema zvaničnim podacima nadležnih institucija, u BiH je 2015. godine identificirano 35 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, u Hrvatskoj 38, a u Srbiji 40.

-Od ukupnog broja žrtava trgovine ljudima, u prošloj godini 27 su žene, a osam muškarci. Maloljetnih žrtava je bilo 17. Lani nije bilo stranih državljana koje su žrtve trgovine ljudima – kažu u Ministarstvu sigurnosti BiH, navodeći da je u 2014. identifikovano 49 takvih žrtava.

Od ukupnog broja identifikovanih žrtava trgovine ljudima u BiH, šest ih je seksualno iskorištavano, jedno je navođeno na prostituciju, 24 je tjerano na prosjačenje, dok su četiri osobe prodate radi prisilnog sklapanja bračne zajednice sa maloljetnikom.

U aprilu ove godine Sud BiH je Abdiji Osmanoviću, kojeg su mediji prozvali robovlasnik iz Živinica, izrekao zatvorsku kaznu od 18 mjeseci jer je djevojku sa blagom mentalnom retardacijom držao u seksualnom i radničkom ropstvu, mučio je i zlostavljao. On je A.S. kupio od svog brata i od 2013. do 2014. godine odvodio je na različita mjesta u Živinicama i Bihaću i tjerao je da prosi. Tukao je kablovima za struju, čupao je nokte, po tijelu joj gasio cigarete, te je tjerao da spava i jede na podu.

Tokom 2014. godine Tužilaštvo BiH je podiglo jednu od najvećih optužnica za trgovinu ljudima koja obuhvaća 13 osoba optuženih da su veći broj radnika iz BiH i iz regije odvodili u Azerbejdžan, gdje su ih potom eksploatirali, i tako za sebe ostvarili višemilionsku korist. U Sudu BiH još se vodi ovaj sudski proces, a optuženi su Božo Vučenović iz Bosanske Gradiške, Saša Lipovac, Raden Ljubičić, Milan Vučenović, Slaviša Kojić, koji su državljani BiH i Srbije, te Safet i Rasim Turanović iz Jajca, Nenad Tatić, Zoran Dmitrović, Zoran Kalajdžić, Novak Ćirić, Nedeljko Vučenović i Miroslav Vučenović iz Bosanske Gradiške. Neki od iskorištavanih radnika svjedočili su kako su im optuženi oduzeli putne isprave, a držali su ih u neuslovnim sobicama gdje su bili i gladni i žedni. Neki od njih su čak morali i bolesni raditi, a u Azerbejdžanu nisu imali ni adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

-Nisu mogli odbiti taj posao i vratiti se nazad u svoje zemlje iz kojih su došli. Držani su bukvalno u ropstvu 21. stoljeća i teško su izrabljivani – navodi se, između ostalog, u optužnici.

Na pitanje kako pomoći žrtvama trgovine ljudima, u Ministarstvu sigurnosti BiH kažu da nadležna ministarstva imaju potpisane protokole o saradnji sa nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima.

-U skladu sa navedenim protokolima nevladine organizacije su dužne pružiti svaki vid pomoći žrtvama trgovine ljudima, počev od zdravstvene, socijalne, pravne i ostalih vidova pomoći koji su neophodni kako bi se žrtve trgovine ljudima mogle reintegrirati u društvo – kažu u Ministarstvu.

Što se tiče Hrvatske, najveći broj identificiranih žrtava trgovine ljudima su žene koje su bile seksualno iskorištavane.

-Posljednje četiri godine imamo i sve veći broj djece koja su žrtve trgovine ljudima, i u 2014. godini je polovina identificiranih žrtava bila maloljetna. Također, gotovo sve strane žrtve trgovine ljudima koje su identificirane u Hrvatskoj dolaze iz susjednih zemalja, što govori u prilog činjenici da je Hrvatska zemlja destinacija za žrtve iz regije – kažu u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Za vrijeme turističke sezone u Hrvatskoj postoji rizik od povećanog broja slučajeva trgovine ljudima.

-Zbog toga i Ministarstvo unutrašnjih poslova poduzima veći broj proaktivnih akcija s ciljem detektiranja potencijalnih slučajeva trgovine ljudima tokom turističke sezone – naglašavaju u spomenutom uredu.

Na različitim internet sajtovima mogu se naći raznorazne ispovijesti djevojaka koje su po nagovoru “nekog od muških prijatelja” tokom ljetnih mjeseci otišle da rade na crnogorskom ili hrvatskom primorju, neke kao konobarice a neke kao plesačice ili hostese. I dok su pojedine znale šta ih čeke, neke od djevojaka su u sve ušle naivno i nesvjesno.

– Mislila sam da ću raditi kao plesačica. Međutim, po dolasku na crnogorsko primorje odveli su me na jedan brod gdje je bilo još pet djevojaka. Nisam bila u mogućnosti da se iščupam iz svega toga. Nakon te noći, gazda mi je kupio novu garderobu i šminku. Nigdje nisam smjela ići sama, ali sam se nakon nekog vremena uspjela izvući iz svega toga – stoji u izjavi jedne 20-godišnjakinje koja je lakovjerno upala u lanac prostitucije.

Jeftina radna snaga

I dok u BiH i Hrvatskoj još nema podataka za prvih šest mjeseci ove godine, u Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima u Srbiji, kažu da je kod njih u ovom periodu identificirano 29 žrtava.

-Žrtve trgovine ljudima su uglavnom državljani Republike Srbije i pretežno su eksploatirani u okviru Republike Srbije – kažu u ovom centru. Oni dalje pojašnjavaju da od oblika eskploatacije tokom ove godine dominira seksualna eskploatacija. Takvih žrtava je bilo 18, a nakon toga slijede radna eksploatacija, prinuda na brak i prosjačenje.

-Među identifikovanim žrtvama trgovine ljudima imamo ujednačen brojem punoljetnih i maloljetnih žrtava uz tendenciju povećanja djece kao identifikovanih žrtava trgovine ljudima. Radi se uglavnom o osobama lošeg socijalnog statusa, bez zaposlenja, bez završene škole ili sa završenom osnovnom školom uz minimalan broj žrtava sa završenom srednjom školom. U velikoj mjeri se radi o žrtvama koje žive u urbanim sredinama mada nije zanemarljiv i broj žrtava koje žive u ruralnim područjima – kažu u Centru.

Frapantan podatak Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima u Srbiji jeste da je tokom 2014. godine Centar identificirao 125 žrtava trgovine ljudima i tada je kao dominantan oblik eskploatacije bila radna eksploatacija.

-U ovoj godini ne možemo govoriti o promjeni fenomena, već o aktivnostima otkrivanja žrtava u vezi sa građevinskim radovima izvođenim za potrebe Zimskih olimpijskih igara u Sočiju. S obzirom na to da je trebalo izgraditi veliki broj objekata, povećanje radne eksploatacije bilo je posljedica uvećane potražnje za građevinskim radnicima, uglavnom jeftinom radnom snagom. Iz ovoga se vidi kako jedan naizgled sasvim uobičajen tok stvari, organizacija sportskog događaja, može da utječe na pojavu trgovine ljudima. Ako se izuzme radna eksploatacija kao dominantan oblik eksploatacije tokom 2014. godine, u svim ostalim godinama seksualna eksploatacija je dominantan pojavni oblik trgovine ljudima – naglašavaju u ovom Centru.

Slučaj Hamidovići

Posljednji slučaj trgovine ljudima koji je potresao BiH svakako je vijest o hapšenju klana Hamidovića, koji su imali razgranatu mrežu džeparoša širom Evrope i pod čijom kontrolom je posljednjih deset godina bilo više od 500 maloljetnika, uglavnom Roma s prostora bivše Jugoslavije.

Osumnjičeni su za trgovinu ljudima, uglavnom žena i djece čijim su iskorištavanjem, uglavnom prosjačenjem u Francuskoj, pribavili više od dva miliona eura. Ova kriminalna grupa razbijena je zajedničkom akcijom SIPA-e i francuske policije.

Ko su trgovci ljudima

Naša zemlja se i dalje smatra izvorištem, odrednicom i tranzitnom zemljom za seksualno porobljavanje i prisilni rad.

Ko su trgovci ljudima? Uglavnom se radi o dobro organiziranim kriminalnim grupama koje imaju savršeno razvijen lanac trgovine ljudima u kojem svi profitiraju. Svi osim, naravno, žrtve. A, žrtva može biti svako. I žene i djeca i muškarci. Nema pravila. I to ne ovisi o njihovom porijeklu, godinama, nacionalnoj pripadnosti, obrazovanju, socijalnom statusu ili o nekoj drugoj osobi, govore podaci pojedinih Udruženja za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Slučaj Olene Popik

Nekako se ne možemo dotaći ove teme, a da ne spomenemo slučaj iz 2004. kada je u mostarskoj bolnici od posljedica zaraze virusom HIV umrla Ukrajinka Olena Popik, koja je još bolovala od tuberkuloze, sifilisa i hepatitisa C. Kada je u to vrijeme u javnost procurila informacija da se Ukrajinka povjerila ljekarima tvrdeći da je dnevno imala i po osam mušterija među kojima su bile ugledne ličnosti iz cijelog regiona, nastala je prava panika. Ne samo u BiH, već i u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, ali i dalje…

Njen makro Dženan Golić i njegovi pomoćnici osuđeni su na maksimalno dvije godine zatvora i sada su svi ponovo na slobodi. Inače, prema Krivičnom zakonu BiH za ova krivična djela predviđene su zatvorske kazne u rasponu od jedne od deset godina.

(Z.Đ./Faktor.ba)

Related posts