I Balkanu prijeti da postane ruševina

Potresi, poput onog koji je nedavno pogodio italijanske pokrajine Lazio i Marche, usmrtivši više od 290 osoba, prijete i zemljama regije. No, pitanje je koliko su one spremne dočekati takvu nepogodu, u kakvom su stanju njihove građevine te posjeduju li propise koji reguliraju tu oblast i, iznad svega, poštuju li ih, piše Aljazeera Balkans.

Posljednjih desetljeća, navodi Krešimir Kuk iz Seizmološke službe Hrvatske, jedan od najjačih i najrazornijih potresa u Hrvatskoj bio je onaj u Stonu 1996. godine, magnitude 5,6 stepeni po Richteru i intenziteta sedam do osam stepeni po Mercalijevoj (MCS) skali.

No, još jače se tresao ostatak regije – potres u Skoplju 1963. godine razorio je glavni grad Makedonije i odnio sa sobom više od 1.000 života.

Regiji prijete i jači potresi od onih u Italiji

“Potres 1979. godine s epicentrom u Crnoj Gori – magnitude 7,0, a intenziteta u epicentru devet stepeni MCS ljestvice, svakako potres u Skoplju 1963. godine magnitude 6,9, potres u Banja Luci 1969. magnitude 6,6 – oni su koji su izazvali najveće materijalne štete i najveći broj ljudskih žrtava”, nabraja Kuk te upozorava da je cijela regija ugrožena jakim potresima – upravo onakvim kakvi su pogodili Italiju, pa i jačima, posebno u južnom dijelu Balkana.

“Ono što je, nažalost, gore je činjenica da bi potresi te jačine izazvali puno veće štete i žrtve da se dese oko Zagreba, Banja Luke, Novog Sada, Skoplja i sl., zbog činjenice da se radi o puno većem broju građevina, puno većem broju ljudi koji tamo obitava i većoj i vrjednijoj industriji i sl. Broj žrtava, koliko god grozno zvučalo, trenutno u Italiji od nekoliko stotina, bio bi za redove veličina veći”, navodi Kuk.

Građevine trebaju izdržati golemo opterećenje. Za Zagreb je, kaže, do prije nekoliko godina u propisima o gradnji stajalo da treba uzeti u obzir maksimalno očekivani intenzitet od osam stepeni MCS ljestvice – za ‘obične’ građevine.

Propisi i seizmičke karte

Za one važnije, poput bolnica ili elektrana, potrebne su dodatne procjene seizmičkih parametara za određenu lokaciju.

Građevinari na temelju toga određuju koji materijal koristiti i koliko ga je potrebno te sve druge čimbenike, poput onih koji definiraju čvrstoću, stabilnost, elastičnost…

U Hrvatskoj se u gradnji primjenjuju jedinstveni europski tehnički propisi – Eurocodovi, koje koriste sve zemlje EU-a i koji propisuju kako se izrađuju proračuni i sl.

“Svaka zemlja ima svoje nacionalno tijelo, kod nas je to Hrvatski zavod za norme, koji provode, preuzimaju, prevode te europske propise i dopušteno je da svaka zemlja ima svoje nacionalne dodatke. Glavni dio propisa ne možemo mijenjati, recimo Eurocode 8 je europski propis za potrese i on je jedinstven za cijelu Europu”, kaže Miljenko Srkoč, vlasnik građevinske firme Smagra i ovlašteni revident za betonske i zidane konstrukcije.

Pri gradnji se uzimaju obzir očekivane razine jačine potresa na određenim područjima, zbog čega se izrađuju seizmičke karte, posebnim softverom na temelju podataka o potresima koji su zadnjih 100 godina karakteristični za državu. Hrvatska ima novu kartu koja na svakoj lokaciji prikazuje očekivanu razinu udara.

Do Skoplja bez seizmičkog projektiranja

Pri izgradnji se, objašnjava, računa s većim silama tamo gdje je vjerojatnost za potres veća, odnosno uzima se u obzir u kojem se području i kakva zgrada radi.

“Karte daju proračunske akceleracije potresa. Kad projektirate neku novu zgradu ili rekonstrukciju, onda su zgrade svrstane u tipove. Neke zgrade tretiramo drugačije nego obične stambene, one moraju imati veću sigurnost”.

Tako su stroži uvjeti gradnje za, primjerice, stambene zgrade i bolnice – jedna do druge, zgrada bolnice i stambena zgrada bile bi građene po drugim kriterijima.

Hrvatska, kao ni cijelo područje bivše Jugoslavije, do potresa u Skoplju nije imala seizmičku kartu. Nakon toga već iste je godine izrađena karta i, kako kaže Srkoč, dobri propisi po kojima se u Hrvatskoj radilo i nakon neovisnosti.

Disciplina gradnje u Hrvatskoj, kaže, nije na lošoj razini – propisi se poštuju i nije bilo slučajeva – ili ih je bilo vrlo malo – da se kuće ili konstrukcije same od sebe sruše.

Pitanje morala i odgovornosti

Unatoč strogim propisima, nepravilnosti kakve se sada istražuju u Italiji su ipak moguće. “To je pitanje i nekakvog morala i da li svi odgovorno obavljaju svoj posao”, zaključuje Srkoč.

BiH spada u zemlje sa srednjim stupnjem seizmičkog rizika, dok je jugozapadni dio zemlje okarakteriziran visokim rizikom.

Kao i druge zemlje bivše SFRJ, i ona je desetljećima koristila pravilnik za projektiranje u seizmičkim područjima iz 1964.

Slabosti zidanih elemenata konstrukcija, široko primijenjenih u razrušenoj zemlji nakon 2. svjetskog rata zbog brze i efikasne gradnje te jeftinog i dugotrajnog materijala, nakon potresa u Skoplju, Banja Luci i Crnoj Gori došle su na vidjelo, a s vremenom su doneseni i novi pravilnici.

No, onaj o tehničkim normativima za zidane zidove donesen je tek 1991. i nikada nije stupio na snagu pa je, kako kaže Naida Ademović s Građevinskog fakulteta u Sarajevu, velik broj objekata izgrađen bez primjene seizmičkih propisa.

BiH bez nacionalnog dodatka

I u BiH se trenutačno koristi propis za projektiranje Eurocode 8 te Eurocode 6 za zidane konstrukcije. No, nema nacionalnog dodatka, u kojemu se trebaju nalaziti nove odgovarajuće seizmičke zone.

“Trenutno se radi na prijevodima Eurocodova od strane Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine te je osnovana radna grupa BAS/TC 58/WG4, Eurocode 8-NA, koja će se baviti izradom nacionalnih dodataka za grupu standarda BAS EN 1998-Eurocode 8-Earthquake resistance design of structures”, kaže Ademović, inače predsjednica grupe.

Kod novih zgrada, navodi, svi sudionici u projektiranju i izgradnji uglavnom se drže pravila, iako je svjedočila i slučajevima u kojima je bilo grešaka i u projektu i u gradnji, poput loše kvalitete betona, nedovoljne količine armature…

Problem nadzora na gradilištima

Iako je sada velik broj novosagrađenih objekata projektiran prema Eurocode 8, Ademović naglašava da je važno provesti sve kontrole tijekom izvedbe i nakon završetka jer se u nekim slučajevima ne poštuju osnovi principi seizmičkog projektiranja.

“Jedan od elemenata koji kod nas u značajnoj mjeri nedostaje je dobar nadzor, odnosno kontrola na gradilištu. U svakom slučaju bilo bi neophodno da se vrši stalno praćenje od strane stručnih službi. Ovdje je bitno istaći da u tom timu bi trebale biti stručne osobe koje ni u kom slučaju se ne smiju ‘prilagoditi’ bilo čijim željama, nego uraditi svoj posao profesionalno i stručno. Kontrola bi prema tome trebala biti strožija i ne bi smjela biti podložna ničijim utjecajima kako bi se podigao kvalitet”.

U Srbiji, kaže Dejan Bojović iz Privredne komore Srbije, propisi i standardi još iz vremena Jugoslavije inovirani su i prate sve daljnje inovacije.

I Srbija s problemom kontrole izgradnje

“Projekt statike je zakonski obuhvaćen i iznosi osam stepeni Merkalijeve skale, dok je recimo u Crnoj Gori devet stepeni. Vrši se i provera na modelu i sastavni je deo projektne dokumentacije. Samim tim pratimo i u nivou smo propisa EU-a. Projekti po našem Zakonu o izgradnji i planiranju moraju da prođu reviziju ovlašćene ustanove koja proverava statički proračun”.

Ugroženost objekata ovisi o tome gdje se nalaze, namjeni i starosti. Ističe i važnost tipa gradnje i konstrukciju jer se, navodi, u ruralnim područjima više koristi drvo nego beton.

Najviše stradaju objekti koji se malo koriste, poput vikendica, pomoćni objekti i oni koji nisu građeni od konstrukcije s betonom i armaturom.

“Problemi nisu u projektnom sektoru, već više u kontroli izgradnje, znači kod investitora i naravno u radu inspekcije kao i kod Komisija za tehnički prijem objekata. Na tom polju treba više raditi i time bi se zadovoljio prvi i osnovni uslov, a to je da se izvode građevinski radovi po projektnoj dokumentaciji”, kaže Bojović.

Related posts