Hafiz Vehbija efendija Šećerović: Vjernike na molitvu u Begovu džamiju poziva već 40 godina

Tokom svog rada u Begovoj džamiji, obavljao je funkcije mujezina, imama, tevhidara, džuzhana, učača mukabele i svega što je poštivanje Gazi Husrev-begove vakufname nalagalo.

Kada bih birao svoju profesiju ponovo, izabrao bih isto, a to je da više od 40 godina budem mujezin Gazi Husrev-begove džamije, da budem sluga svog Stvoritelja Allaha dž.š. i da služim Gazi Husrev-begu, kazao nam je na početku razgovora hafiz Vehbija efendija Šećerović.

Živjeti vjeru

Dok smo sjedili u prostorijama mekteba pokraj Begove džamije, u susjednoj sobi je komisija za hifz preslušavala buduću hafizu. Ponosan na činjenicu da će muslimani u BiH uskoro dobiti još jednog čuvara Božije knjige Kur'ana, hafiz Šećerović nas pričom vodi u neko drugo vrijeme, kada je biti hafiz, mujezin ili imam za sobom povlačilo niz izazova.

Sedmog januara 1973. godine u prepunoj Begovoj džamiji održana je hafiska dova kojom je u zvanje hafiza Kur'ana promoviran Vehbija Šećerović. Nedugo poslije toga hafiz Šećerović postaje mujezin Begove džamije nakon kratkog rada u Ferhadija džamiji.

– Biti mujezin u Gazi Husrev-begovoj džamiji u to doba bilo je izazovno, jer većina ljudi je negirala postojanje Boga. Ako si želio da napreduješ negdje, morao si staviti “la ilahe illellah“ pod noge. Ja sam ga stavio na glavu i nosio ga u srcu i duši. Nikad se ne kajem. Da se ponovo rodim i da moram birati posao, tražio bih da budem učenik svog šejh-hafiza, sin svojih roditelja i da budem mujezin Gazi Husrev-begove džamije – kazao nam je hafiz Šećerović.

Prisjećajući se prošlih vremena, navodi da su nekadašnji ljudi “živjeli vjeru“, a da danas veliki broj ljudi uglavnom “čita vjeru“.

– Veliki ljudi su uvijek živjeli u skromnim odajama, ali su imali pune glave – priča nam hafiz Šećerović.

Tokom svog rada u Begovoj džamiji, obavljao je funkcije mujezina, imama, tevhidara, džuzhana, učača mukabele i svega što je poštivanje Gazi Husrev-begove vakufname nalagalo. Svaki dan, nakon što se klanja podne-namaz, on i još 29 drugih učača Kur'ana prouče hatmu koju poklanjaju na dušu Gazi Husrev-bega i svih muslimana.

Poštivanje vakufname

U Gazi Husrev-begovoj vakufnami iz 1531. godine, u vezi s učenjem hatme u Gazi Husrev-begovoj džamiji piše da “određuje plemeniti vakif za 30 osoba koje će svaki dan poslije podnevskog namaza proučiti po jedan džuz Kur'an-i azima, te u skupu u džamiji hatmu učiniti, a sevab od toga namijeniti Muhammedu a.s., njegovim ashabima i duši plemenitog vakifa i svim muslimanima i muslimankama. Za svakog pojedinog službenika ovog učenja određuje se mjesečna plaća od 40 drama“.

Svaki dan se u Begovoj džamiji uči i sura Mulk i Amme, ali i niz drugih shodno propisima Gazi Husrev-begove vakufname.

Ono po čemu je hafiz Šećerović poznat jeste i učenje ta'arife, teksta sastavljenog od arapskih, turskih i perzijskih riječi, prije džuma-namaza a u kojem se između ostalog najavljuje ime osnivača džamije Gazi Husrev-bega. Svaka značajnija osmanska džamija je imala vlastiti tekst ta'arife, a u BiH se ona uči jedino u Begovoj džamiji. Osoba koja uči ta'arifu se zove muarrif.

Iftari i unuci

Hafiz Šećerović govori i o iftarima koje je organizirao tokom ramazana, a koji su postali poznati i koje su dolazile snimati strane televizijske ekipe.

– Imam veliku sreću da sam rođen kao musliman. Drugo, imam sreću pa sam od Allaha dž.š. dobio na poklon jednu finu ženu i finu djecu. U mom domu je tokom ramazana znalo biti organizirano i po 17 iftara, a to sve zahvaljujući mojoj ženi. Moje je samo da kupim namirnice, ali ona je ta koja sve pripremi. Jednog hafiza su pitali kako je biti na mom iftaru. On je kazao da koliko u teravije ima rekata, toliko kod mene ima sahana. U našoj kući se jelo starinskim adetom, za jednom sofrom i iz jednog sahana – navodi hafiz Šećerović.

Slobodno vrijeme provodi sa svojom porodicom, a kao posebnu radost izdvaja unuka i unuku za koje kažu da su dar Božiji. Pored toga, do sada je 16 puta išao na hadž i u više od 40 godina rada u Begovoj džamiji nijednom nije imao potrebu da uzme dan bolovanja.vehbija-secerovic-14072016-JB

Iskreni nijjet Gazi Husrev-bega koji je Sarajevu podario džamiju, medresu, dućane i niz drugih objekata se dokazuje i kroz mujezine i imame koji su poštivali vakufnamu ovog velikana i sa ponosom nosili breme odgovornosti višestoljetne tradicije. Hafiz Vehbija efendija Šećerović je nastavak te ponosne loze čuvara Begove džamije koji ni u najtežim trenucima za ovu državu nisu odustajali od preuzetog emaneta, a svima nama su napravili putokaz koji treba slijediti u životu.

Skok sa munare

Govoreći o trenucima koji su mu se tokom bavljenja poslom mujezina Begove džamije urezali u pamćenje, hafiz Šećerović ističe događaj iz 1980. godine.

– Ja sam se kao i uvijek pred podne-namaz popeo na munaru da proučim ezan. Dvorište je bilo puno turista, i oni su slikali džamiju, mene, munaru i sve što im je bilo interesantno. Ja sam proučio ezan sa munare visoke 45 metara, i nakon toga sam sišao u harem Begove džamije. Primijetio sam da se veliki broj ljudi okupio oko nečega. Prišao sam da vidim šta je bilo, a onda mi rekoše da se čovjek bacio sa munare dok sam ja učio ezan, i to mi je zaista bio jedan težak trenutak. U narednim danima se čaršija počela šaliti, pa mi kažu da li sam čuo da je počela muslimanska olimpijada? Ja pitam kako to misle, a oni rekoše pa prvo idu skokovi sa munare – kazao je hafiz Šećerović.

Kurbani u ratu

Ratna 1993. godina je bila izuzetno teška. Uprkos napadima agresora, hafiz Šećerović je nastojao da održi tradiciju i da za Kurban-bajram osigura kurbane koji bi bili zaklani za dušu i sevap Gazi Husrev-bega.

– Bila je 1993. i puca se sa svih strana. U Sarajevu su kurbani bili izuzetno skupi, pa sam zamolio muteveliju da mi odobri da pokušam naći kurbane van Sarajeva. Nazvao sam jednog efendiju koji je živio na slobodnoj teritoriji i rekao mu da s obzirom na to da je i on jeo Gazijin hljeb, da mi mora naći dva dobra kurbana za Gazi Husrev-bega. Na tim kurbanima nek ne zarađuje, ali nek pošalje još pet-šest kurbana i nek na njima zaradi. Kad je on dovukao kurbane do Sokolović Kolonije, onda smo ja i još par ljudi prošli kroz ratni tunel i otišli po kurbane. Provukli smo ih kroz ratni tunel i odvukli do harema Begove džamije. Mutevelija veli mašala, koliki su kurbani. Ovaj efendija što ih je poslao je zaista izabrao najbolje, i na taj način smo i tokom rata održavali tradiciju, poštivali propise kurbana, učili mukabele, hatme i sve ostalo što je bilo propisano – kazao je hafiz Šećerović.

(Faktor.ba/Foto: J. Brutus)

Related posts