Građani Velike Kladuše već plaćaju ceh datog povjerenja ratnom zločincu

Ulice Velike Kladuše, koja je smještena na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine uz granicu s Hrvatskom, ovomartovskim izgledom su daleko od blještavila i prošlodecembarskog spektakla kojima je odisala promocija knjige prvog čovjeka lokalne uprave, općinskog načelnika, osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića.

Bio je to prvi javni istup, nakon što je na lokalnim izborima osvojio načelničku poziciju i preuzeo vlast, a zbog čega je ova bh. općina stalno u žiži javnosti.

Zašto sada, tri mjeseca kasnije, vraćanje tom događaju i pominjanje promocije – spektakla?

Zbog prve Abdićeve date izjave da će odgovoriti na brojna otvorena pitanja Kladušanima, ali i Bosancima i Hercegovcima, kako je tada kazao.

„Ja sam napisao knjigu i tražim sud javnosti. Razgovaraću o svim pitanjima. Mislim da neće biti nijednog pitanja na koje neću dati odgovor.“

Stanovnici Velike Kladuše, barem onih četrdesetak posto koji ga podržavaju, vjerovali su da nakon što je dugo najavljivana knjiga Od idola do ratnog zločinca i natrag napokon završena i objavljena, da će se njihov „Babo“, kako ga od milja zovu, u potpunosti posvetiti problemima koji more građane, na čijem je čelu.

Kako ni jednog, niti bilo kakvog odgovora još nema, ali i nikakvih aktivnosti u tom pravcu – tri mjeseca kasnije zatražili su ga vijećnici opozicionih stranaka u Općinskom vijeću – Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske narodne zajednice (DNZ), „Pokrenimo Kladušu zajedno“, Stranke demokratske aktivnosti (ASDA) i Kladuške stranke privrednog prosperiteta (KSPP).

Pothranjivanje podjela

U proteklih stotinjak dana Abdićeva vlast u Velikoj Kladuši ništa nije radila, niti uradila. Bavila se kadroviranjem u općinskim organima uprave, u javnim preduzećima. Budžet nije donijet, kazali su vijećnici, ocjenjujući stanje u općini u kojoj su „sve aktivnosti koje bi se trebale provoditi na poboljšanju standarda građana odavno zamrle.“

„Po nalogu načelnika općine Abdića, trenutna većina u Općinskom vijeću, stalno krši Poslovnik i Statut općine. Odluke koje bi trebalo donositi Vijeće, uglavnom donose Abdićevi savjetnici, njih devet“, kazali su.

Vijećnik Asmir Ćufurović (SDA) upozorava „u kakvom je stanju općina najbolje se vidjelo na svečanoj sjednici povodom Dana općine 23. februara, na kojoj su prisustvovali samo vijećnici Abdićeve Laburističke stranke bez uzvanika iz drugih općina, Kantona, Federacije BiH. Nadalje, kaže Ćufurović, „dovoljno je proći gradskim ulicama, koje su godinu dana raskopane, a općinska uprava ne čini ništa da to sanira.“

Ono što opozicioni vijećnici posebno ističu je činjenica da Abdić, kao načelnik, ne prisustvuje niti učestvuje u radu Kolegija Općinskog vijeća, niti Vijeća. I što je najporaznije, pothranjuje i dalje podjele među Kladušanima.

„Veliku Kladušu vodi u pogrešnom smjeru, općinska vlast ne poštuje Statut općine, niti zakone države BIH“, govori Fuad Sulejmanagić, predsjedavajući Mješovitog kluba vijećnika ASDA i KSPP, „svojom politikom već su zatvorili vrata svim međunarodnim organizacijama, zbog čega je Kladuša postala općina koja više nikog ne zanima.“

Abdićeva minder-politika

„Ne samo da nisu zabilježeni, već se ni ne naziru, bilo kakvi pomaci aktuelne vlasti u kontekstu rješavanja problema građana, jer je Abdić i njegova vlast sama sebi svrha. Jedina mu je aktivnost kadrovske križaljke i rješenja. I uspjeli su ponovo vratiti i pothraniti podjele među Kladušanima. U kratkom roku zaposlio je jedino veliki broj savjetnika, zatim u javnim ustanovama i preduzećima. Sam imenuje direktore i članove Nadzornih odbora, sam donosi odluke o zapošljavanju,“ kaže za Al Jazeeru Ejub Keserović, predsjednik Kluba vijećnika SDA, dodajući da se u ovoj općini odigrava najgori scenarij koji je mogao biti zamišljen.

„Porazna je činjenica da savjetnici, pojedini direktori, članovi Nadzornih odbora nemaju nikakve reference, osim rodbinskih i prijateljskih veza sa Abdićem. To me najviše čudi kod Abdića iz razloga što je on svojevremeno optuživao svoje političke oponente, prije svih Aliju Izetbegovića, da vodi minder-politiku, a on je ovdje demonstrira na najogavniji način.“

Braco Kordić, predsjedavajući Kluba DNZ, stranke koju je osnovao Abdić, a koja je sada glavni oponent njegovim Laburistima u Općinskom vijeću kaže da „načelnik sam donosi pravilnike i odluke, bez saglasnosti Općinskog vijeća, koje ih treba i potvrditi. Jednostavno, aktuelna vlast nema viziju napretka i u totalnoj je blokadi, kako u medijskoj, tako i od strane brojnih institucija i organizacija.“

Traže pola godine

U Abdićevoj Laburističkoj stranci, koju u parlamentarnoj većini podržavaju još dva nezavisna vijećnika (koji su zbog podrške Abdiću izbrisani iz članstva Demokratske fronte BiH) tvrde da se sva ova priča pogrešno prezentira.

Posebno oko zapošljavanja savjetnika, imenovanja direktora javnih preduzeća i nadzornih odbora, daljih političkih podjela…

„U općinskom organu uprave se priprema jedan razvojni tim, koji će predočiti razvojne projekte koji će se realizirati u narednom periodu“, kaže Rasim Kantarević, predsjednik Općinske organizacije Laburističke stranke, koji je i zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, dodajući kako će se „cjelovita slika dobiti za nekih pola godine i tada ćemo znati ko od tih ljudi radi, ko vrijedi i jesu li oni ustvari savjetnici ili imaju neku drugu ulogu. Najdalje još za tri mjeseca imaćemo rezultate i tada ćemo moći kazati da li sva ova priča, što bi rekao ovdašnji narod – pije vodu.“

Mnogi pak građani su pesimistični, kada je u pitanju briga Abdićeve vlasti za probleme građana: „Sada nam je tek jasno, voljeli bi da imamo nadu, kao što bismo voljeli da se završe radovi na gradskim ulicama, da se otvori barem koje radno mjesto, da prestanu nove podjele, ali s obzirom da smo ponovo prevareni, što smo konačno shvatili, šta nam se još treba desiti da bismo opet počeli vjerovati.“

Zaposlen tek svaki deseti građanin

Velika Kladuša živi samo u razdoblju praznika, kada njeni građani koji su u zemljama Evropske unije i u Americi dođu u posjet svojim kućama, roditeljima, obiteljima. Stoga bi danas najveći broj najradije njihovim putem.

„Mladi odlaze, svakodnevno odlazi po neko, taj trend sada je pojačan. Najmanje jedna obitelj dnevno odlazi i oko 700 obitelji u proteklih nekoliko mjeseci je otišlo“, kazuju mnogi na ulicama.

Prema službenim podacima, danas tek svaki deseti Kladušanin formalno radi. Negdje oko četiri hiljade njih se vode zaposlenim.

Međutim, i pored svega ovog, najveći broj građana se dijeli upravo u vezi „Babe“, i malo je ko danas ravnodušan prema njemu. Jedni ga i dalje vezuju za ekonomski procvat ovoga kraja tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. I dalje u njemu vide osobu koja može Kladuši vratiti sjaj iz prijeratnog vremena.

Drugi ga pak, koji su počeli glasno govoriti, vezuju za ratne zločine počinjene sredinom devedesetih godina, zbog kojih je i osuđen na petnaestogodišnju robiju, ali i za osobu koja, kako kažu, s takvom hipotekom prošlosti ne može ništa više dobroga donijeti. Osim novih podjela, koje već uveliko pothranjuje i još što s njim ne žele sarađivati ni komšije, u drugim općinama, ni viši organi vlasti u BIH, a bez njih će, kako kažu, biti teško.

Kako ni dalje nema namjeru govoriti javno, niti u medijima, Abdić tjera po svome. U svom stilu ostavlja poruku: „Ja želim biti kreativan i građanima koristan. Ovo za sada nije dobro, što mediji rade. To neće dati dobro. Krenulo se u pogrešnom smjeru. Ja ne ocjenjujem stanje u drugim općinama, ali ovo nije dobro i nije dobra poruka.“

Danas, tri mjeseca nakon Abdićevog povratka na vlast, u Velikoj Kladuši nove podjele, i umjesto optimizma, i toliko najavljivanog prosperiteta, odjeci mržnje, buke i bijesa onih koje je izdao i onih koje je pobijedio.

Možda je, ipak, najuputnija poruka jedne Kladušanke: “Pola godine je u Velikoj Kladuši kratak period, nedovoljan da se asfaltira kilometar ulice u gradskom središtu. Rješavanje tog i sličnih problema bi možda i vratilo tračak nade i vjere u budućnost onim Kladušanima koji se ne žele i dalje dijeliti po političkoj liniji i koji bi ovdje ostali i nastavili živjeti, već samo traže da općinska administracija, bez obzira ko je na njenom čelu, bude u službi građana.“

Mirza Sadiković / Al Jazeera

Related posts