Godine 1630. Cazinom upravljale četiri age, a grad imao 100 kuća

Enver Ljubović je poznati filolog i historičar koji je nakon završetka studija skoro 20 godina radio kao gimnazijski profesor historije i latinskoga jezika u Cazinu. Dugi niz godina bavi se heraldikom, onomastikom, toponomastikom, epigrafikom i genealogijom a od nedavno je, zahvaljujući doprinosu historijske znanosti Republike Hrvatske, i član HAZUDA (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori).

U prilogu Vam donosimo II. DIO teksta o istraživanju profesora Ljubovića o Cazinu i njegovoj historiji pod nazivom Cazinska krajina i njezine povijesne, političke i kulturološke specifičnosti te graditeljska djelatnost. Idućih dana ćemo objaviti na našem portalu Cazin.NET još nekoliko dijelova ovog teksta o Cazinskoj Krajini.

U 16. stoljeću grad Cazin su stalno napadale Osmanlije i konačno ga zauzele 1578. godine. Sljedeće godine je Ferhad-paša bez borbe predao Cazin generalu Ivanu Ferenbergu, ali ga je iste godine opet i to definitivno, zauzeo Ferhad-paša Sokolović.

Već 1630. godine gradom Cazinom upravljaju četvorica aga, a grad je tada imao oko 100 kuća. U osmanskom razdoblju, administrativno je bio u sastavu Ostrožačke kapetanije Bihaćkog sandžaka.

Prva dva sela (mezra označuje napušteno selo), danas su sela kod Cazina s čisto muslimanskim stanovništvom. Ako su ta sela bila prazna 1604. godine, a njihovi današnji stanovnici ne mogu biti starinci, nego doseljenici s nekog područja. Ovo nije samo slučaj ovih sela, nego čitave Krajine. Samo u tvrđavama, kao što su Bihać, Cazin ili Bužim, defter uopće bilježi stanovništvo. A ako je zemlja bila prazna, kome će je vlasti dati, nego bivšim vojnicima? Naravno da oni nisu svi bili iz Anadola, ali ovdje se radi o kolektivnoj tradiciji. Dobar dio stanovništva, zna da su porijeklom od naseljenih spahija, ali teško da bi se nakon 300 godina zadržala tradicija o individualnom porijeklu svakog roda. Umjesto toga, imamo stvaranje kolektivne tradicije o Anadolu. To isto tako ne govori ništa o brojkama i porijeklu stanovništva koje čini izvorni genetski fond. 200 spahija i 4800 domaćih bi mogli biti preci čitave Bihaćke krajine, a da opet rodovi tih spahija čine pola stanovništva po muškoj liniji. Jedno s drugim nema direktne veze.

Oko godine 1630. u Cazinu su bile četiri age. Među poznatim četovođama u cijeloj Krajini bio je 1641. iz Cazina Huremaga Šehović i bajraktar Kličković. Godine 1769. među zapovjednicima posade bili su Šabanaga i Omeraga. Cazin je bio u sastavu ostrožačke kapetanije i nije imao svoga dizdara. Godine 1838. ustanovljeno je da grad treba popraviti.

Stari gradovi na području sadašnje općine Cazin, Stina (u nekim izvorima Bila Stina, sada naselje Stijena), Pećigrad, Šturlić (koji se spominje kao imanje plemića Šturličkih), Tržac (koji se prvi put spominje u 11. stoljeću, a po njemu je jedan dio plemena Frankopana dobio je ime „knezovi tržački“, Mutnik, kula Radetina, Podzvizd (koji je od 14. stoljeća bio u posjedu plemena Kreščića), te utvrđeni grad Ostrožac tokom 16. stoljeća.

Svi ti utvrđeni gradovi vremenom ulaze u sastav Bosanskog pašaluka u administrativnu jedinicu Bihaćkog sandžaka. Oni se tokom osmanske vlasti utvrđuju, proširuju i popravljaju te dograđuju za sveukupnu obranu, te u novim i promijenjenim uvjetima života postaju snažna uporišta za dalja osmanska osvajanja prema Zapadu. Započinje potpuno preuređenje zatečenih mnogobrojnih utvrđenih srednjovjekovnih naselja. Napuštaju se brdski lokaliteti, gdje su bile još prije podignute kuće i drugi građevni objekti, a naselja se smještaju uz doline rijeka i putnih pravaca u kotlinama, jer je sada bila veća sigurnost od neprijatelja i zauzimanja i pustošenja cjelokupnog teritorija.

Razglednica Cazina

Započela je prava sveukupna urbanizacija i rekonstrukcija naselja, koja se provodi urbanizacijom i uređenjem te rekonstrukcijom odvojenih arhitektonskih zona, tzv. čaršija, gdje se posluje i gdje je admiministrativni centar i tu postoji i mahala u kojoj žive i rade ljudi.

Započinju se graditi i mnogobrojne džamije i drugi vjerski objekti, koje postaju žarišta sveukupnog društvenog života, a oko kojih se nalaze u neposrednoj blizini i drugi društveni i kulturni i gospodarski objekti, koji služe svakodnevnoj upotrebi.

Cazin.NET

Related posts