Faruk Šehić, jedan od najpriznatijih i najpoznatijih pisaca postjugoslavenske književnosti, uskoro će bh. javnosti predstaviti knjigu “Priče sa satnim mehanizmom”. Povod je to razgovora u kojem je govorio o novoj knjizi, književnosti koja je njegov posao i životna preokupacija, ali i o bh. političkoj i kulturnoj sceni.
Na početku razgovora Faruk nam kaže da su “Priče sa satnim mehanizmom” priče koje su pisane od početka 2000. do danas i da naslov, poput kišobrana koji manje-više pokriva sve priče, u potpunosti odgovara sadržaju.
“Satni mehanizmi su označitelji ne samo za mjerenje vremena nego mogu otkucavati kao tempirane bombe koje mjere vrijeme užasa i katastrofe. U knjizi postoji dosta glasova koji često nemaju iste stavove, nego su suprotstavljeni, posebno po pitanju sjećanja na rat i traumu. Postoje i ljubavne priče, horor priče, ali sve njih ujedinjuje jedan osjećaj nadolazeće katastrofe i raspada svijeta koji smo poznavali”, rekao je.
U današnjem svijetu je sve izokrenuto
Kroz knjigu “Priče sa satnim mehanizmom” nepogrešivo se pomalja zvuk naše epohe, ritam njenih glasnijih i tiših udaraca, a Faruk ističe kako živimo u uzavreloj epohi civilizacijskog povratka unazad gdje je sve izokrenuto i gdje su nekadašnje vrijednosti mane, a nekadašnje negativne osobine zapravo vrline.
“Ne samo da je sve izokrenuto, nego smo svjedoci revizije historije u Evropi, što se ekspresno udomaćilo i kod nas. Sve je podložno provjeri i naknadnim sumnjama, na taj način bujaju teorije zavjere, jer odasvud vam iskaču fake news i takozvane alternativne činjenice. Prosječan čovjek teško da se može snaći u toj novoj virtualnoj džungli. Tu su i socijalne mreže koje su svakoj osobi omogućile da se proglasi stručnjakom za sve moguće stvari. Tako se neke iskorijenjene bolesti ponovo vraćaju, jer se svako smatra stručnjakom za vakcine”, rekao je.
Dodaje kako je populizam mjerilo svih stvari, jer ljudi žele plitke sadržaje i to im se jedino i nudi, jer niko više nema vremena da čita.
“Danas svi čitaju samo naslove i odmah reaguju, naravno, negativno i pljuvački. To je naša epoha uspona nacionalizama, rasizma, raznih varijanti fašizma koji posvuda kroz političke partije ulaze u parlamentarnu demokratiju. Naša epoha je rekacionarna, zaostala unatoč velikom naučno-tehničkom napretku. Sve ovo omogućava nove velike sukobe naroda, a tu ne mislim na naš jadni prostor bivše države niti samo na Balkan”, rekao je.
Priča nam kako je pisanje jedina moguća stvara koju zna raditi i kako književnost nije samo njegov posao, već životna preokupacija.
“Pisac nema radnog vremena, njegovo radno vrijeme je uvijek. Na ovim prostorima je književnost puno bolja nego u mnogim dijelovima zapadne Evrope, ali smo odavno izgubili vjeru u vlastitu vrijednost i to vječno prokletstvo malih jezika je otežavajuća okolnost, ali naši pisci se čitaju u prijevodima i njihove knjige žive u memoriji čitalaca u drugim kulturama”, rekao je.
Najveće zadovoljstvo je, priča nam, kada znaš da knjiga živi u čitateljima i da tvoje riječi imaju utjecaja na nečiji duh ili emocije.
Književnost i politika
U radovima Faruka Šehića rat je jedna od dominantnih tema. Priznaje nam da nije lako nositi se s teškim temama, naglašavajući da on to ne osjeća kao breme.
“Pisanje nas može za trenutak iskupiti – učiniti boljim, ali nije pisac bitan, bitna je njegova knjiga, kako ona utječe na čitatelje i koliko može trajno da se useli u nečiju svijest. Koliko može da oblikuje misli čitatelja tako da mu pomogne da se lakše izbori sa svojim mislima o ratu i postratu. Ne treba bježati od pisanja o ratu. Važno je za pisca da bude jači od socijalnog pritiska kojem je izložen i da piše svoje knjige bez obzira na to koliko neko mislio da taj pisac treba pisati neke druge knjige”, rekao je.
S druge strane, smatra da politika nije neka inspiracija književnicima, a komentirajući trenutno stanje na bh. političkoj sceni ističe da svako nosi svoj dio krivice.
“Niko nije nevin. Mi naprosto ne možemo drugačije s ovim državnim uređenjem, korupcijom, nepotizmom, stavljanjem nacionalnog prije onog ljudskog, građanskog, nadetničkog. I političari su isto narod, oni koji glasaju za nacionalne stranke su isto narod”, rekao je.
Na pitanje da li u BiH postoji politička alternativa Faruk kaže da postoji mali broj mlađih političara koji ne mogu puno učiniti, ali je njihova borba za ovu zemlju značajnija od onog što za BiH urade zvanični državni aparati (u kojima radi velik broj osoba koje iznutra razaraju državu).
“Nekoliko značajnih afera je otkrila, bolje reći razglasila, upozorila svjetsku javnost (putem socijalnih mreža i vlastitim tekstovima) upravo nekolicina mladih političara. To je borba protiv vjetrenjača, situacija u kojoj se šaka ljudi bori protiv hibridnog rata koji vode Srbija i Hrvatska protiv BiH. Naša nesreća je što nas predvode nepismeni i neobrazovani političari koji ne znaju nijedan strani jezik i uopće nisu svjesni koliko je BiH na geopolitičkoj ledini, bez prijatelja koje je nekad imala. Zapravo takve i ne zanima ova zemlja, ni građani, ni famozni narodi, samo lično bogaćenje. Naš politički okvir je takav da se ne može ništa epohalno učiniti, ali se može manje krasti i može se država načiniti više socijalnom, može se raditi na ekonomiji, a ne na bildanju vjere i nacije”, rekao je.
“Ne mislim da će kultura dobiti svojih petnaest minuta slave”
Zbog svega što se dešava na bh. kulturnoj sceni Šehić ne smatra da će kultura dobiti svojih petnaest minuta slave, kako kaže Warhol, i podsjeća da je kultura apsolutno nebitna stvar za današnju političku elitu.
“To ne znači da treba dići ruke od kulture, naprotiv, kultura je jedna od stvari koja nas čini inteligentnim ljudskim bićima. Meni je uvijek u sjećanju posljednja scena Truffautovog filma ‘Fahrenheit 451’ gdje ljudi šetaju gajem i napamet izgovaraju knjige, jer su knjige u njihovom totalitarnom društvu zabranjene. Tako je svaki čovjek jedna knjiga. Danas živimo takozvanu demokratiju, ali smo zapravo bespomoćni i stalno nam se govori da ne možemo ništa promijeniti, i da treba da uživamo u bespomoćnosti jer je tu spas i sreća. Kultura je jedna moćna optika kojom se mogu vidjeti i zamisliti bolji, ljepši, utopijski svjetovi”, rekao je.
U narednom periodu Šehić planira raditi na romanu kojei je privremeno zaledio.
“Nikad ne znam gdje će me neka slika u mislima odvesti, u kakvu će se rečenicu ta slika pretvoriti, zatim u priču ili odlomak. Ukoliko to postane opsesivno, proganjajuće, onda može nastati nova knjiga. U suprotnom sve ostane skica, vječni početak”, rekao je Šehić na kraju razgovora za Klix.ba.
