Ponudili su jednostavan koncept kako potaći zapošljavanje, povećanje plata i penzija, ali i veće punjenje budžeta.
Često u medijima možemo pročitati razne vijesti vezano za statističke podatke koji nam se prezentuju kroz razna saopštenja, uglavnom slabo razumljiva ili kroz koje se prezentuju samo jednostrane informacije. Građani, na primjer, znaju da je povećana akciza na gorivo i duhan, ali rijetko ko zna koliko država ukupno uzima po osnovu tih akciza i drugih nameta. Isto važi i za doprinose, poreze, parafiskalne namete i sve one stavke koje utiču na naš svakodnevni život.
Sve spomenuto motivisalo je ekonomskog analitičara Faruka Hadžića da se u zadnjih par godina intenzivnije angažuje i putem društvenih mreža kao makroekonomista i pokuša građanima približiti na jednostavan način kako se njihov novac prikuplja i kakvu korist svi imamo od toga- jer nije problem u prikupljenom novcu, već kako se on dalje distribuiše i vraća građanima.
Hadžić je otišao i korak dalje, te je zajedno sa kolegom Dinom Hadžialićem napisao knjigu Nove ekonomske politike, koja će se ugledati svjetlo dana ovog mjeseca.
To je bio i povod našeg razgovora.
Gospodine Hadžić, šta vas je motivisalo da napišete ovu knjigu i šta to novo ona nudi?
Svjedoci smo ekonomskih problema koje vidimo svaki dan na svakom koraku. Protesti boraca, penzionera, niske plate, visoka nezaposlenost, odlazak mladih izvan BiH, konstantno prikazivanje stanja kakvo u stvarnosti nije, rast deficita budžeta, limitirane investicije, visoke stope doprinosa, samo su dio naše ekonomske problematike. Stvarnost bi trebala biti drugačija. Zemlja koja ima nešto više od tri miliona stanovnika, sa ogromnim prirodnim resursima, prostornim rasporedom, trebala bi biti lider u ekonomskom razvoju ovog dijela Evrope. Postavlja se onda pitanje gdje griješimo? Zašto imamo uvijek skromne ekonomske rezultate, zašto druge zemlje brže napreduju od nas, zašto nas investicije zaobilaze? Zbog čega svi žele raditi u javnom sektoru, a ne u privatnom? Zašto za zdravstveni sektor izdvajamo čak 10% BDP-a, a ne osjetimo pozitivne efekte? Zašto imamo visok udio sive ekonomije i zašto se taj udio ne smanjuje? U kojem smjeru ekonomski idemo i da li imamo postavljene jasne ekonomske ciljeve?
Ekonomska politika u BiH trebala bi biti usaglašena, bez obzira na podijeljene nadležnosti, kako bi sinergijskim djelovanjem postigli pozitivne rezultate za sve. Upravo zbog nepreciznog formulisanja prioriteta i ciljeva, parcijalnog usaglašavanja, kao što je to slučaj sa „Reformskom agendom“, koja predstavlja ekonomsku politiku BiH, a čija provedba nije dala ni približno očekivane rezultate, dijelom i zbog činjenice da ista nije izvršena do kraja, ponudili smo kao makroekonomisti, pojam „Nova ekonomska politika“, koja bi napravila presjek dosadašnjeg stanja i ponudila novu ekonomsku politiku, a što je prijeko potrebno u BiH.
Koji su to najznačajniji problemi, koje ste identifikovali, a koji koče i opterećuju rast bh. ekonomije?
Najveći ekonomski problemi u BiH su vezani za fiskalnu politiku i politiku dohotka, koje i čine 80% naše knjige. Glavni makroekonomski problem u BiH je visoka stopa registrovane nezaposlenosti, koja iznosi preko 35%. Čak ukoliko uzmemo i podatak o procjeni nezaposlenosti, on je opet visokih 20%, što je npr. SAD imala 1929. godine na vrhuncu ekonomske depresije. Upravo zbog visoke stope nezaposlenosti, malih plata, visokih opterećenja rada kroz doprinose, poreze, pa i parafiskalne namete, mlada i produktivna radna snaga odlazi van BiH, većinski trajno, najprije zbog budućnosti svoje djece, a ostaje nam starija populacija i negativni prirodni priraštaj. Već sada imamo problema u zapošljavanju određenih zanimanja, jer su radnici napustili BiH, a poslodavci ne mogu ponuditi više plate zbog visokih opterećenja rada koje je propisala država. To se mora pod hitno mijenjati.
Koje poteze što hitnije trebamo povući kako bi se napravio preokret- ubrzavanje rasta i smanjenje nezaposlenosti?
Smanjivanje stope doprinosa na 25% bruto primanja, zakonski povećanje minimalnih primanja radnika, gdje će se svima u primanja ugraditi topli obrok i prevoz, te podići taj iznos, ukidanje i smanjivanje velikog broja parafiskalnih nameta, kojih u BiH ima 3.400, olakšavanje procedure registracije firmi, sa sadašnjih 30-60 dana, na nekoliko dana, kroz online aplikaciju i uvezani informacioni sistem, te zakonski omogućiti rad od kuće za one osobe koje mogu biti samozaposlenici.
Kada bi se ispunili ovi ciljevi, za koji vremenski period bi BiH mogla očekivati ekonomski boljitak koji bi mogli osjetiti i sami građani?
Neke mjere poput smanjivanja stope doprinosa i povećanja plata radnika idu skupa u paketu i građani bi mogli odmah očekivati boljitak kroz veća primanja. U periodu od 1-2 godine, nakon uvođenja novih nezaposlenih osoba u sistem, mogli bi očekivati i veći priliv sredstava u vanbudžetske fondove, a time bi došlo i do realnog rasta penzija. Namjensko usmjeravanje sredstava od akciza se može izglasati na jednoj sjednici Parlamenta. Mnogo stvari se može brzo uraditi, samo treba postojati volja donosilaca odluka.
Ekonomija nikada nije bila prioritet domaćih političara, da li je realno očekivati da će se to u vremenu pred nama promijeniti? Ništa manje važno pitanje je i imali li BiH dovoljno stručnih ljudi koji bi mogli ostvariti sve navedeno?
Politika se obično do sada bavila nebitnim temama i generisanjem lažnih prijetnji. U isto vrijeme, obični građani su sve teže i teže živjeli, što je razlog da su masovno posljednjih godina krenuli sa napuštanjem BiH iz svih krajeva, bez izuzetaka. S obzirom da narednih godina možemo očekivati veći ulazak penzionera u sistem, nastavak negativnog prirodnog priraštaja, kao i odlaska mladih, prvi prioritet nove vlasti mora biti ekonomija. Vremena za lažne prijetnje i nebitne teme više nemamo.
I na kraju ima li naša zemlja uopšte ekonomsku strategiju koja bi kazala u kom pravcu bi se BiH trebala razvijati?
BiH nema zvaničnu ekonomsku politiku, koju će kao država slijediti, već spoj nekoliko različitih politika. Nemamo jasno postavljene ciljeve, da npr. želimo imati ekonomski rast 6% i kako ga ostvariti. Ili želimo smanjiti za određen nivo nezaposlenost kroz primjenu određenih makroekonomskih politika. Dijelom je ovo i razlog zbog čega smo kolega Hadžialić i ja ponudili razmišljanja koja ne ulaze u sferu politike i koja su kompatibilna sa ustavnim nadležnostima BiH. Najviše pažnje smo posvetili fiskalnoj politici, jer u mjerama iste vidimo ogroman potencijal za pokretanje države.
Ukoliko se kao država želimo brže razvijati i smanjiti jaz u odnosu na zemlje regiona, trebamo hitno započeti reforme koje će prvenstveno smanjiti visoku stopu nezaposlenosti, olakšati poslovni ambijent za otvaranje novih radnih mjesta, smanjiti i ukinuti veliki broj nepotrebnih nameta koji koče poslovanje, smanjiti opterećenja rada u cilju poboljšanja konkurentnosti, povećati minimalna primanja radnika u cilju unapređenja produktivnosti i životnog standarda, pokrenuti nove investicijske cikluse, te poboljšati vanjskotrgovinski bilans.
buka.com
