Dodik je kao Mubarak, Gadafi i Sadam, produkt Amerike koji više nije potreban pa “igra” na Rusiju

Milorad Dodik nije subjekt politike, on je politički objekat, koji je napravila američka spoljna administracija. Tu situaciju imali su i Mubarak i Gadafi i Husein, kao i brojni drugi u svijetu, koje je svojevremeno napravila američka administracija za svoje potrebe i postepeno ih uklanjala kada im više nisu interesantni, kaže među ostalim u ekskluzivnom razgovoru za Vijesti.ba potpredsjednik SDS Ognjen Tadić i dodaje da su terenutno tri čovjeka u takvoj situaciji – jedan je u betoniranom bunkeru, sirijski predsjednik Asad; drugi je u početnoj fazi tranzicije, turski predsjednik Erdogan i na određeni način, kao treći, Milorad Dodik.

VIJESTI.BA: Prije nekoliko dana, portal Vijesti.ba podsjetio je na inicijativu SNSD-a usvojenu u Prijedoru 2001. godine pod nazivom “BiH – zajednička država naroda i građana”. Ukratko, navodi se da je BiH u svom biću sazdana od različitosti i da to treba biti bogatstvo, zatim o jačanju institucija države itd .. Petnaestak godina nakon toga, SNSD i Milorad Dodik pričaju drugu priču, a u Deklaraciji usvojenoj prošle godine, pominju i referendum o otcjepljenju RS. Kako tumačite promjenu politike SNSD-a i Milorada Dodika? Kako je moguća ovako drastična promjena politike ili se naprosto radi o političkoj pragmatičnosti?

TADIĆ: Morao bih biti siguran da ćete objaviti odgovor koji ću Vam dati, jer se bojim da bi njegovo djelimično objavljivanje otvorilo neka pitanja, a da ljudima ne bi bilo jasno šta je moj stav o tome što me pitate.

VIJESTI.BA: Možemo li čuti Vaš stav?

TADIĆ: Milorad Dodik nije subjekt politike, on je politički objekat, koji je napravila američka spoljna administracija. On se kreće u jednom programu američke politike, koji formira za potrebe američkih interesa spoljnopolitičke saradnike na terenu i gasi ih kada oni više nisu potrebni ili kada postanu problematični. Posmatrajući tu spoljnopolitičku igru u svijetu, ruska spoljnopolitička administracija je razvila svoju igru i pažljivo planirala kada da zaposjedne kabinete onih ljudi koji su u toj fazi tog spoljnopolitičkog američkog programa da više ne trebaju interesima SAD-a i da ih oni uklanjaju.

Tu situaciju imali su i Mubarak i Gadafi i Husein, kao i brojni drugi u svijetu, koje je svojevremeno napravila američka administracija za svoje potrebe i postepeno ih uklanjala kada im više nisu interesantni. Svi su oni, kao posljednji svoj politički izlaz, igrali na to da počnu sarađivati sa drugom stanom, tj. sa ruskom spoljnopolitičkom administracijom.

U ovom trenutku postoje tri čovjeka koji su u takvoj vrsti statusa. Jedan je u betoniranom bunkeru, to je sirijski predsjednik Asad. Drugi je u početnoj fazi tranzicije iz američkog u ruskog saveznika, to je turski predsjednik Erdogan. Na određeni način, kao treći, pojavljuje se ime Milorada Dodika, s tim što on nije do te mjere bitan da bi se bilo ko tako značajno bavio njime, bilo da je u pitanju njegovo rušenje ili njegov opstanak na vlasti.

Razlika između zemalja o kojima sam govorio i RS je u tome što opozicija u RS nije instalirana od strane američke spoljnopolitičke administracije, niti je u toj mjeri krvožedna i željna vlasti da bi na takvim krilima i talasima činila bilo šta da bi došla na vlast, a što podrazumijeva i nekakvo nasilno rušenje demokratski izabrane vlasti. Zato je pozicija koju Dodik gradi ovakvim potezima zapravo tragikomična. Njegovo nastojanje da igra nekakvu rolu bitnog državnika u regiji ili na širem planu zapravo je karikaturalno.

On bi zapravo trebao biti dovoljno pametan da vidi da mu je najveća sreća to što se u političkoj opoziciji u RS nalaze razumni ljudi kojima je interes RS na prvom mjestu, koji su lojalni RS i koje bi zaista trebao početi uvažavati sklanjajući se sa političke scene i ustupajući prostor normalnoj i zdravoj politici koja nije diskreditovana tim aranžmanom sa američkom spoljnopolitičkom administracijom, koja je rudiment kraja 20. i početka 21. vijeka, pa prema tome i ne nosi one probleme samoj RS koje nosi neko ko je bio u takvim aranžmanima kao plaćenik ili projekat neke od američkih spoljnopolitičkih agencija.

VIJESTI.BA: Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) danas su pozvali vlast u RS da održi referendum o Danu RS, ističući da nijedan referendum ne može promijeniti činjenicu da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće. Takođe, pozvali su institucije BiH da ovo pitanje riješe kroz ustanovljene zakonske procedure i postojeći ustavni okvir, te putem dijaloga. O upotrebljavanju bonskih ovlaštenja kako bi se spriječilo održavanje referenduma, kako je kazao ambasador Rusije, tokom sastanka nije bilo riječi. Kako Vi ocjenjujete zaključke PIC-a?

TADIĆ: PIC, kao praktično politički okvir za djelovanje OHR-a, očigledno nije posegnuo za mjerama koje bi predstavljale direktno uplitanje u pitanja koja su definisana Ustavom RS i Ustavom BiH, smatrajući da postoje zvanični i legalni organi koji su nadležni za regulisanje svake od mogućih situacija koje proizađu iz ovakvog ustavnog poretka u BiH. Dobro je da nije bilo primjene tzv bonskih ovlašćenja, jer bi njihova primjena značila ne samo povratak u prošlost, već i ostvarenje ideje jednog broja ljudi u BiH koji su se nadali da će primjena tzv bonskih ovlašćenja dodatno iskomplikovati političku situaciju i voditi ka većem stepenu unutrašnjeg političkog konflikta.

Sada sve što se radi treba nastaviti raditi u granicama koje su kontrolisane Ustavom i zakonom, kako niko priču o referendumu ne bi mogao pretvoriti u političku priču, koja izaziva veće sukobe nego što su izazvani sada. U suštini, predstoji nam trka sa vremenom, odnosno da svi razumni i normalni ljudi u ovoj zemlji kontrolišu stanje sljedećih nekoliko sedmica, dok referendum ne bude održan, kako niko ko je željan rata ili drugačijih sukoba ne bi uspio da na postojeću situaciju dolije ulje na vatru i rasplamsa nešto do čega nikome nije.

VIJESTI.BA: Je li opravdana bojazan da bi se zaista to moglo rasplamsati? Može li referendum ugroziti bezbjednosnu situaciju u BiH?

TADIĆ: Ljudi moraju razumjeti da je ovo bio pripremljen scenario za situaciju u kojoj bi, do lokalnih izbora, svi oni koji su se bavili kriminalom našli način da pobjegnu od progona zvaničnih pravosudnih institucija time što stvaraju stanje beznađa i sukoba u kojem nikome nije do borbe protiv kriminalaca, već svako pokušava da sačuva živu glavu ili održi postojeći mir.

Uvjeren sam da će, kada prođu oktobarski izbori, situacija doći u granice normalnih odnosa i da će se vjerovatno stvari ponovo početi komplikovati kada se razriješi odnos između pravosudnih institucija i policijskih organa na pozitivan način, uklanjanjem iz pravosuđa i policijskih struktura onih ljudi koji zaustavljaju istrage. Kada ponovo borba protiv kriminala dobije svoj zalet, možemo očekivati da će se desiti nešto slično.

Javnost mora biti spremna na to i mora znati da nijedna normalna politika danas u ovoj zemlji ne počiva na tome da gradi prijetnju prema drugom ili trećem narodu. Narodi moraju odbaciti one stranke i političare koji im nude opciju međunacionalnih i međuvjerskih sukoba, a kako bi izostala borba protiv kriminala i korupcije. Za to je potrebna ogromna svijest ljudi, koju nije lako očekivati imajući u vidu sve što se dešavalo iza nas. Stoga je možda najznačajnija poruka da svaki čovjek za sebe mora djelovati kao građanin puno razumnije i donositi pametnije odluke, nego što smo u stanju da to činimo kao nacionalni ili partijski kolektiviteti.

VIJESTI.BA: Sjednica PIC-a je trebala biti održana prošle sedmice, ali je odgođena zbog dodatnih konsultacija. U javnosti su se pojavila tumačenja o nepostojanju saglasnosti među članicama ovog tijela kada je u pitanju referendum u RS. Raspolažete li informacijama ko iz međunarodne zajednice podržava referendum u RS? Činjenica je da je na današnjoj sjednici samo Rusija izdvojila mišljenje.

TADIĆ: Mislim da ta teza nije osnovana. Smatram da ni Rusija nije zemlja koja se izjašnjava o referendumu na način da li referendum treba biti održan ili ne. Stav Rusije je da, ukoliko je RS u skladu sa svojim ustavnim poretkom učinila nešto, niko pa ni predstavnici međunarodne zajednice nema pravo da bilo kakvim dekretom zaustavlja tu vrstu demokratski izražene volje o provođenju demokratske procedure u vidu referenduma.

Stav niti jedne zemlje koja je ovdje prisutna nije dobro tumačiti kao vjetar u jedra u pravcu referenduma ili kontra referendumskog pravca.

VIJESTI.BA: U zaključcima PIC podsjeća se na postupke koji su pred Ustavnim sudom BiH, a koji se tiču referenduma u RS. Mirsad Ćeman, predsjednik ove pravosudne instance, nedavno je kazao da će Ustavni sud BiH 17. septembra razmatrati zahtjev NSRS za reviziju Odluke kojom je 9. januar, kao Dan RS, proglašen neustavnim, pojasnivši da ukoliko se kao osnovan prihvati zahtjev NSRS o reviziji odluke cijeli proces kreće ispočetka. Šta u tom pogledu očekujete? Je li ta opcija, na neki način, izlazna karta za sve aktere?

TADIĆ: Ustavni sud BiH, sa većinom koju je pokazao prilikom donošenja Odluke o Danu RS, ozbiljno je ušao u političke vode. Ta vrsta manevra koja se ilustruje mogućnošću da Ustavni sud BiH uvaži zahtjev za preispitivanje sopstvene odluke i time da odluka bude primarno ukinuta, a onda da se nastavi nova rasprava o apelaciji, nije dodatni ulazak u politiku, već izlazak iz političkih voda istom stazom kojom je Ustavni sud BiH ušao u političke vode samo u suprotnom pravcu.

Mislim da bi bilo dobro da Ustavni sud BiH napravi rikverc i da se vrati na staze prava time što usvaja reviziju i čitavo pitanje ponovo vraća u svoj rad tretirajući ga sljedeći put sa pravnog, a ne sa političkog aspekta. Takvu mogućnost niko ne treba da doživi kao poraz. To bi bila situacija u kojoj vladavina prava dolazi do izražaja. Bez obzira na to ko je apelant i protiv koga je apelacija podnesena, uvijek je pobjeda u društvu kada dođe do izražaja vladavina prava. Takvoj situaciji trebalo bi da se raduju i oni koji su za 9. januar i oni koji su protiv 9. januara.

(Vijesti.ba)

Related posts