Uzeo ju je neki Malezijac Saleh iz Švicarske i ostavio prije devet godina.

Ugašena čekala je da premijer Hamdija Lipovača negdje pred svoje hapšenje naredi „ Unsko-sanskim šumama“ da je kupi kako bi smirio tenzije u saničkoj dolini.

Potom se godinama ništa nije dešavalo jer su u „Šumama“ SIPA, policija i tužioci uvodili red.

Drvna industrija „Sanica“ bila je u vlaku bez voznog reda krajiške vlasti, koja se, malo je reći, malo pogubila.

Radnici na ulici godinama su tražili da se DI „Sanici“ da šansa.I živjeli od have sa Grmeča.

Onda se u martu ove godine u Skupštini USK ukazao Ahmo Egrlić, po zanimanju političar zaposlen u Vanjskotrgovinskoj komori BiH, ujedno i zastupnik u krajiškom zakonodavnom organu ( i šta sve ne) i plasirao, ispostaviće se, dramatičnu poluistinu, tako dragu i zavodljivu povodljivom mentalitetu skupštinskog „kora“ o do tada potpuno anonimnoj katarskoj grupaciji „Hamdo Group“.

Rafalno je Egrlić izmitraljirao kolege i prisutne novinare o ovoj međunarodnoj grupaciji koja planira uložiti 4 miliona KM i zaposliti 200 radnika.

Zvučalo je bajkovito i lišeno realnosti.

Dodao je skoro očajno kako se takva šansa ne smije propustiti.

Iako nikome nisu prezentirane bilo kakve relevantne poslovne reference grupacije „Hamdo Group“ Egrlićeve ničim utemeljene tvrdnje sa državnih vanjskotrgovinskih koordinata dovoljno su mobilizirale zastupnike da dignu ruku.

Ni prvi ni zadnji put da glasaju pomućenog elementarnog rasuđivanja.

Ubrzo su predstavnici grupacije „Hamdo Group“ potpisali sa Vladom USK i „Šumama“ memorandum o suradnji i razumijevanju oko pokretanja proizvodnje u DI „Sanica“ u Ključu.

Nakon sedam mjeseci zavlačenja ispostavlja se da „Hamdo Group“ nema kapaciteta da uđe u ozbiljnu investiciju sa vlastitim kapitalom.
Kako je javljeno iz Vlade USK, potpisivanje kupoprodajnog ugovora između ŠPD Unsko-sanske šume i poslovne grupacije „Hamdo Group“ iz Katara je prolongirano.Iako je sva neophodna pravna procedura okončana i trebalo je pristupiti potpisivanju ugovora, do zaključivanja ugovora nije došlo jer su se javile, kako je diplomatski bezbojno sročeno , poteškoće u prenosu sredstava kod medjunarrodnih transakcija.

Da , „poteškoće“.

Bez odgovora osta kako “baš” kad se treba zaključiti ugovor, a nakon sedam mjeseci , “odjednom” se  jave “poteškoće” u međunarodnoj grupaciji kojoj bi neka  4 miliona  KM trebala  biti ” mačji kašalj” ili da se ne pozivamo na Vukajliju i onaj dim, znate dobro koji,  koji se koristi  kao  metafora za lakoću u rješavanju problema.

Sa “poteškoćama”

Drugim riječima, ova grupacija koja je na društvenim mrežama dobila podsmješljiv i znakovit naziv „ Hamdo Hapić Group“, po svemu sudeći, nema para, ali bi za neku siću uzela DI „Sanica“ i vjerovatno nakon te transakcije podigla hipotekarni kredit zalažući imovinu saničke fabrike. To smo već viđali na ovim prostorima u divljem privatizacijskom ciklusu.
Ovih dana slušamo i čitamo o namjerama predstavnika SLB grupacije, kako pišu „pi-arovi“ premijera Huseina Rošića, jednog od vodećih preduzeća u području šumarstva i drvoprerađivačke industrije u Francuskoj, koja uspješno posluje i u Rumuniji te Brazilu, da investiraju na USK. Preporučene su im potencijalne lokacije u Bihaću, no nije isključeno da se „zainteresiraju i za DI „Sanicu“
Krajiške drvne industrije nestale su u privatizacijskom kaosu. DI „Sana“ ,recimo, krčmili su prvo domaći banditi, nastavio Amerikanac iz Azije Robert Džejms Frenklin koji čak ni sanskoj pekari nije plaćao kruh, a dokrajčila turska kompanija „Seha“ čiji je bonitet tadašnja Agencija za privatizaciju USK, zapamtite ovo, temeljito provjerila!?

Pitajte više ako imate snage i indiferencije famoznog eks direktora Samira Ćatovića koji je nestao u bespućima političkih magluština. I sad  se  bavi stečajnim upravljanjima,a vic  kruži da bi za kratko vrijeme raskućio i Bila Gejtsa .
Isto kao što su zastupnici Skupštine USK na Egrlićevo „Tita mi“ ili „Allaha mi“, u figurativnom smislu, u afektu, digli ruke. I predali se.
I nikom ništa.
Da ih danas i sutra pitaš rekli bi kako nisu odgovorni za odluke koje su donosili bez svog znanja.
Što neko napisa, svaka mu čast, „ni Linda Lovelace, Cicciolina i John Holmes ne bi izdržali šta trpi ovaj narod”!