Dedo Salih Dacić posti sedam decenija

Muslimanskom mjesecu posta ramazanu, koji je nastupio u prošlu nedjelju, obradovali su se vjernici širom svijeta. Iako je ove godine ramazan počeo u trenutku kada su najduži dani u godini, i kada se posti 18 sati, to nije zasmetalo 82-godišnjem Salihu Daciću iz Rožaja u Crnoj Gori, koji praktikuje post skoro sedam decenija.

Dedo Salih u razgovoru za Anadolu Agency otkriva da posti od petnaeste godine. Ističe da su ga u nekadašnjoj državi komunisti tjerali da prekine post, ali da ih nije poslušao. Kaže da post nije prekidao ni kada je išao u vojsku.

„Tradicija je bila takva da nije moglo da se ne posti. To je bruka bila da se ne posti. Ja sam počeo od 15 godina, a neki su i prije, od 12 godina. I dan-danas postim. U vojsci sam bio godinu dana, nisam post prekidao“, kaže Salih koji danas s porodicom živi u Podgorici.

Prisjeća se da bi ga u vojsci društvo opominjalo da treba da posti, na šta bi im on odgovarao „važi“, misleći na to da je on već u postu.

Ni godine ni zdravstveno stanje nisu prepreka Salihu za post. Ipak, kako ističe, nekad je bilo različitih prepreka.

„Prepreka je bilo od komunista. Tjerali su me da ne postim i da se upišem u partiju. Ja to nisam htio. Sve je bilo otišlo u partiju, samo jedan drug iz Balotića i ja nismo. Mogu reći da se sa velikom voljom postilo, nije se osjetila tegoba i slabost. Nego, zadovoljni smo, to je velika radost kada ramazan dođe. Čovjek je zdraviji i sve je ljepše tokom ramazana“, poručuje dedo Salih.

Poredeći vrijeme posta od prije nekoliko decenija i današnje vrijeme, Salih kaže da se sjeća kako onda nije bilo dovoljno hrane, koje danas ne fali.

„Dvanaest dana nije bilo šta da se jede, nego su se jeli krompiri. I još se kosilo, pa bi društvo moje došlo da mi pomogne, kako bi mi bilo lakše. A, krompiri ne drže mnogo, brzo se ogladni od njih… Danas ljudi nemaju volje. Kažu: ‘Eh, kako ću ja da izdržim cijeli dan da ne pijem vode?’ Rekoh: ‘Lako, zdraviji si kad postiš'“, priča Salih.

Na kraju, dedo Salih ističe da ima jednu želju, ali da mu zdravlje ne dozvoljava da je ispuni.

„Jedina mi je želja da idem na hadž, ali nemam materijala“, kaže Salih, misleći na svoje zdravlje i godine.

Related posts