Darjana Stančević, sestra dječaka koji je nestao 1982.: Roditelji se 34 godine za slamku hvataju, išli i vidovnjacima

Baka je, kaže, najprije krenula da traži unuka po susjednim kućama, a kada je shvatila da ga nema nigdje u blizini, pozvala je Darkove roditelje. Ubrzo su pronašli dječakov bicikl na stijenama iznad Neretve

Nisam ni bila rođena kad je moj brat nestao, ali sve proživljavam isto kao da sam bila tu tog dana – kaže Mostarka Darjana Stančević koja zajedno sa svojim roditeljima, Draganom i Zdenkom, već duže od tri decenije traži nestalog brata Darka Stančevića.

– Bilo je to 21. decembra 1982. godine ispred naše obiteljske kuće u Mostaru, u naselju Rudnik. Darko je bio u dvorištu na biciklu, čuvala ga je baka, dok su mama i tata bili na poslu. To nije bila baš previše prometna ulica, automobili su rijetko prolazili i bilo je mnogo djece na cesti… Počela je padati kiša i jedna komšinica, koja je vidjela Darka kako se igra vani, viknula mu je da požuri kući prije pljuska. I to je bilo to. Više ga niko nikad nije vidio – priča Darjana za Faktor.

Površna istraga

Baka je, kaže, najprije krenula da traži unuka po susjednim kućama, a kada je shvatila da ga nema nigdje u blizini, pozvala je Darkove roditelje. Ubrzo su pronašli dječakov bicikl na stijenama iznad Neretve, ali kako ispod tog mjesta ima još nekoliko slojeva stijena, roditelji, kao i policijski istražioci koji su kasnije došli na to mjesto, zaključili su da dijete nikako nije moglo pasti u rijeku.

– Jasno se vidjelo da je bicikl neko tu spustio i ostavio, jer da ga je Darko vozio pa se okliznuo ili nešto slično, vidjeli bi se tragovi u blatu. A nije bilo apsolutno nikakvih tragova. Krim-policija je došla tek nakon 24 sata da napravi uviđaj, a tek 36 sati od Darkovog nestanka blokirali su granice. Tada je već bilo prekasno – kaže Darjana.

O misterioznom nestanku tada dvogodišnjeg Darka Stančevića pisali su mediji u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Međutim, naša sagovornica ne krije ogorčenje postupcima mostarske policije kako u vrijeme kada je njen brat tek nestao, tako i godinama kasnije, nakon što je na inicijativu porodice 2010. godine slučaj ponovo otvoren. Tada su im u policiji rekli da je kompletan dosje navodno izgorio u ratu. Darjana kaže da je istraga od samog početka vođena traljavo i površno.

– U početku su postojali neki sitni tragovi, bilo je i nekoliko dojava, ali nas to, nažalost, nije odvelo nigdje… Mamu su jednom pozvali na identifikaciju kada su pronašli tijelo jednog djeteta koje je izgorjelo, mislili su da bi to mogao biti Darko, ali ispostavilo se da nije on. Moji roditelji obišli su svijet tragajući za njim. Svugdje su išli, hvatali su se i za slamku, čak su posjećivali i vidovnjake – priča Darjana.

U vrijeme kad je Darko nestao, u BiH se često govorilo o otmicama djece koju su kidnaperi vodili u Italiju i tamo ih navodno prodavali imućnim porodicama koje su ih usvajale. Upravo u Italiji prije dvije godine pojavio se obećavajući trag i za porodicu Stančević.

– Jedan očev prijatelj radio je nekoliko godina u Italiji i u mjestu gdje je živio stalno je viđao mladića koji ga je likom jako podsjećao na mog tatu. Stupila sam sa tim momkom u kontakt preko e-maila, objasnila sam mu o čemu se radi i pitala ga može li dati DNK na analizu, ali on je to odbio. Stalno je ponavljao da on nije taj kojeg tražimo – razočarano govori Darkova sestra, dodajući da porodica i dalje ima „indicije“ da bi Darko mogao biti u Italiji.

Izrada fotorobota

Od svoje potrage za bratom kojeg nikada nije upoznala, Darjana, kako kaže, neće odustati. Ovih dana u saradnji sa stručnjacima iz Zagreba i Sarajeva radi na izradi fotorobota koji bi trebao približno prikazati kako bi izgledao Darko danas, kao odrastao muškarac.

– Živimo u potpuno drugačijem vremenu nego prije 30 godina. Putem interneta i društvenih mreža uvezani ste sa cijelim svijetom i nekako se nadam da bi se moj brat negdje mogao sam prepoznati i javiti, ili da će ga neko prepoznati, da će nekome možda proraditi savjest… Moji roditelji nikada neće izgubiti nadu, a ni ja. Previše im je teško pričati o Darku čak i danas, poslije toliko godina… Voljela bih da za njihovog života otkrijemo barem djelić sudbine mog brata – kaže Darjana.

(M. Radević/Faktor.ba)

Related posts