Obrazovanje je temelj razvoja i ljepše budućnosti svake države. Pojam Bolonjski proces podrazumijevao je reformu visokog obrazovanja u kojoj je djelovalo 46 europskih zemalja. Cilj je tog procesa bio povećati konkurentnost i kvalitet evropskog visokog obrazovanja u odnosu na ostale razvijene zemlje. Trebalo je stvoriti jedinstven evropski visokoobrazovni prostor (European Higher Education Area – EHEA). Bolonjski proces je počeo Bolonjskom deklaracijom u septembru 1999. u Bolonji na sastanku ministara 29 europskih zemalja. Tim je povodom objavljena Bolonjska deklaracija koja postavlja osnovne ciljeve ‘Bolonjskoga procesa’.
Čak i prije nego je Bosna i Hercegovina potpisala Bolonjsku deklaraciju, neki koraci su preduzeti da se pripremi za taj čin. Federalno ministastvo obrazovanja i nauke izrazilo je 2002. godine svoju predanost djelovanju u skladu sa Bolonjskom deklaracijom. I Federacija BiH i Republika Srpska su potpisale dokument 2003. godine. Većina univerziteta u Bosni i Hercegovini prihvatili su „Institucionalni plan razvoja univerziteta za period od 2003. do 2010.“.
Do 2010. godine je trebalo biti stvoreno jedinstveno obrazovno tijelo u zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije. Bio je to pokušaj da obrazovanje naše djece približimo visokom obrazovanju Evropske unije. Bolonjski proces je odmah i nekritički prihvaćen u čitavoj državi BiH. Sve što se nadalje bude događalo može se nazvati bolonjskim eksperimentom. Nije otvorena mogućnost da se provede djelimična provjera tog procesa i eksperiment bude ograničen na manji segment visokog obrazovanja. Politika i njeni reformatori su donijeli odluku da visoko obrazovanja u cijeloj državi krene u jedan totalni eksperiment.
Ubrzo se ispostavilo da BiH za ‘Bolonju’ nema dovoljno novca, da je hroničan nedostatak prostora i opreme, da nema dovoljno sredstva za istraživački rad.
Davno je otvareno pitanje koliko su i u Evropi sretni sa Bolonjskim procesom i gdje ih je do sada odveo?
Na Zapadnom Balkanu niko nije zadovoljan implementacijom ‘Bolonje’, pa ni Hrvatska, Srbija, Crna Gora… Nazadovanje u obrazovnom procesu je očigledno i u odnosu na vrijeme prije Bolonje. Za mnoge zemlje je ‘Bolonja’ postala nemoguća misija u kojoj su svi na gubitku. U dvije decenije ogromnog tehnološkog, digitalnog napredovanja i Bolonjski proces je počeo očajno zaostajati. Svijet je u nauci i inovacijama krenuo brzinama koje, ma kako uspješno bilo, nikakvo moderno obrazovanje ne može pratiti.
Neko je u BiH primijetio da studenti prebrzo idu prema kraju fakulteta pa su natjerani u daljnja napredovanja u zvanjima. Danas je povelik broj magistranata i doktoranata, dok društvo čami na istoj ivici provalije.
Bilo je očigledno da će u Bolonjskom procesu najgore proći nerazvijene zemlje i zemlje koje robuju korupciji. U BiH se progresivno množe visokoškolske ustanove. O mnogim takvim fakultetima se govori podsmješljivo. Kaže se da je neko položio sve ispite i stekao diplomu između dvije autobuske linije. Bolonjski proces je samo otkrio našu sposobnost da loše improvizujemo i da dodatno razaramo obrazovanje kao temelj budućnosti ove države.
Na početku ovog procesa punog nade sve je bilo podređeno želji za priključenjem Evropskoj uniji i da se makar u obrazovnom procesu podigne nivo kvaliteta na evropske standarde. Danas su države Zapadnog Balkana i obrazovanje u njima u milimetar jednako daleko od Evrope. A kako drugačije može biti?
nap.ba
