Izložba fotografija “Kad je vrijeme stalo” dio je naučno-istraživačkog projekta dokumentiranja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjenih na području Bosanske krajine.
Ove fotografije nastale su kao rezultat brojnih ekshumacija na području Bosanske krajine. Autori izložbe su dr. sc. Mujo Begić i akademski produkt dizajner Edis Vojić.
Cilj izložbe je senzibiliziranje javnosti o patnjama žrtava i suočavanja s prošlošću.
Gledajući fotografije iz masovne grobnice Tomašica, nemoguće je bilo izbjeći emotivni pritisak izjavio je za Radiosarajevo.ba Edis Vojić.
On je jedno od mnogobrojne bosanskohercegovačke djece koja su tokom ratnih strahota ostala bez oca. Edisov otac je ubijen kada mu je bilo samo tri godine.
“I moj otac Ekrem život je izgubio kao žrtva ratnog zločina, od zarobljavanja na mostu, na Štrbačkom buku, preko logora, pa do masovne grobnice Tihotina. Potreba da se očuva sjećanje na sve nevine žrtve rata u Bosni i Hercegovini, te potreba za promicanjem istine o ratnim zločinima, bila je inicijator ove priče o izložbi Kad je vrijeme stalo. Artikulacijom šoka, prikupio sam emotivnu snagu te uspio dokumentarnu fotografiju, koja je rađena u procesu ekshumacije, bez ikakve tendencije da uđe u galerijski prostor, dovesti upravo tamo, u sferu likovnog izražaja. Izložba je rađena u suradnji s prof. dr. Mujom Begićem, te Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu.“
Porodična tragedija nije obeshrabrila ovog mladića. Danas je Edis ponosni vlasnik fakultetske diplome okićene srebrnom značkom.
“Srebrna značka došla je kao rezultat odličnih rezultata u toku studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku produkt dizajn. Naravno, niti u jednom segmentu studija ona mi nije bila cilj, niti sam se zamarao visinom prosjeka. Cilj studija je da usvojimo znanja i vještine potrebne za ispravno pristupanje i rad u struci za koju se obrazujemo. Bitnije je izaći s akademije / fakulteta kao formirana ličnost, sa znanjem u koje ste sigurni.
Mladim ljudima, koji su zbog različitih životnih okolnosti posustali na svom putu poručio bih da analiziraju put kojim su išli, te uvide da li je to stvarno ono što ih ispunjava u životu. Upornost, predanost u radu i želja za uspjehom su nešto što je mene dovelo do zacrtanog cilja.
Edisov plan je u skoroj budućnosti završi master rad na ALU Sarajevo, na Odsjeku produkt dizajn, a volio bi, kaže, upisati i doktorski studij.
“Trenutno sam angažiran kao asistent na Tehničkom fakultetu, Univerziteta u Bihaću. Vaše pitanje me podsjetilo na vježbu s predmeta Likovna forma, gdje smo pisali pismo samomu sebi, koje je u planu biti otvoreno za deset godina. U pismu sam napisao. Ako ovo pismo čita akademski obrazovan, human i uspješan čovjek, koji uz sebe ima porodicu i poštovanje prijatelja, znači da proteklih deset godina nije potrošio uzalud.”
Izložba Kad je vrijeme stalo prvo otvaranje je imala u Muzeju USK-a, u Bihaću, gdje je bila otvorena tri sedmice. Naredna postavka planirana je u Historijskom muzeju BiH, u Sarajevu, nakon čega je planirana u gradovima u SAD-u (Denver, Colorado…).
Prilikom ekshumacije žrtava uz žrtve su pronađeni brojni lični predmeti i dokumenti. Kod jednog broja žrtava pronađeni su satovi koji su prestali pokazivati vrijeme neposredno nakon ubijanja. Izložba fotografija na kojima su prikazani satovi simbolizira vrijeme kada su žrtve ubijene i kada je za njih vrijeme stalo. Ovom izložbom vraćamo sjećanje i pamćenje na nevine žrtve i nastojimo da vrijeme ne stane. Pedeset fotografija, odabranih od autora izložbe pokušavaju ukazati na užase rata iz perspektive kad je vrijeme stalo za ubijene. Fotografije su selektirane u tri grupe. Prva grupa fotografija su fotografije u trenutku ekshumacije i satovi su na rukama žrtava. Druga grupa fotografija su fotografije nastale na lokacijama grobnica koje nisu uz žrtve. Treća grupa fotografija su fotografije nastale u identifikacionom centru Šejkovača u Sanskom Mostu.
