Beogradsko “Vreme” o obilježavanju 9. januara: To je bio dan lešinara

Poznati beogradski sedmični list “Vreme” danas je iz pera uglednog novinara Dejana Anastasijevića objavilo komentar na obilježavanje 9. januara u bh. entitetu RS. Tekst u nastavku prenosimo u cjelosti.

Gotovo sva srpska “elita“ okupila se jučer oko predsjednika RS-a Milorada Dodika na proslavi Dana državnosti srpskog entiteta u Banjoj Luci. Došao je, kao što je obećao, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, njegov vjerovatni izazivač Vuk Jeremić, NJKV prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević sa princezom Katarinom, patrijarh srpski Irinej, naravno i dvorski umjetnik Emir Kusturica i motocklistički klub “Noćni vukovi“. Samo je premijer Srbije Aleksandar Vučić izostao, jer je taj dan proveo na putu za Indiju, ali je ministar policije Nebojša Stefanović kazao da bi sigurno došao da je mogao.

Bila je parada, po sovjetskom modelu, jer su iza pripadnika Trećeg pješadijskog puka vojske BiH marširali vatrogasci, poštari, zidari, studenti, pekari… Grmjelo je “Bože pravde“ i “Marš na Drinu“ na svečanoj akademiji u dvorani “Borik“, a kad su vojnici i policajci na ulici složno zapjevali “Pukni zoro“, cijela Banja Luka im se pridružila, javili su mediji.

Govori su bili očekivano nadahnuti. Dodik je rekao da je RS nastala “na srpskim zgarištima, od Jasenovca i Pribilovaca pa nadalje“, da je “Srpska mala republika ali su Srbi veliki narod“ i da je Bosna za njih “nemoguća država”. “Ili povratak na izvorni Dejton ili zbogom BiH!“, poručio je on.

Tomislav Nikolić je proglasio da “bez Republike Srpske ne bi bilo ni Srbije, mada bih vjerovatno trebalo da kažem obrnuto”. Patrijarh Irinej je kazao da “RS nije slučajno nastala nego je djelo Božije da sačuva srpski narod, da bi opstao i ostao na prostorima koji su zaliveni krvlju i utemeljeni na kostima”. Kusturica je rekao da su “Srbi u posljednjih 200 godina najviše stradali” i da su oni “jedini narod za koga sloboda stvarno nema cijenu”.

– Volio bih da imam jednu malu atomsku bombu, pa da zaustavim priču u kojoj su od jednog žrtvovanog naroda napravili zločince – zaključio je režiser.

Sve u svemu, dirljiv primjer narodnog jedinstva, svjetovnog i duhovnog, ali šta se ustvari slavilo? Slavio se dan, 9. januar 1992, kada su zastupnici Srpske demokratske stranke na čelu sa Radovanom Karadžićem napustili Skupštinu BiH i preselili se na Pale, da bi tamo proglasili “Srpsku republiku BiH” koja je kasnije preimenovana u RS. Manje od četiri mjeseca kasnije počela je opsada i granatiranje Sarajeva, a poslanici RS-a su usvojili šest strateških ciljeva, koji su uključivali razdvajanje naroda, probijanje Koridora, uspostavljanje “srpskih teritorija” na preko 75 posto BiH, podjelu Sarajeva, izlaz na more i brisanje granice na Drini. Uslijedilo je osnivanje logora za Muslimane (danas Bošnjake) oko Prijedora, u Brčkom, Foči, Višegradu… Uslijedili su pokolji u istočnoj Bosni na proljeće i ljeto 1992, masovni progoni, sistematsko paljenje džamija, genocid u Srebrenici u julu 1995. i, konačno, u novembru iste godine, Dejtonski sporazum kojim je Republika Srpska zvanično priznata kao entitet u okviru BiH, ali ne kao država.

Ne ulazeći u to ko je prvi počeo i ko je više stradao, da li je ikome jučer u Banjoj Luci palo na pamet da krv kojom je RS zalivena nije bila samo srpska, kao ni kosti koje su ugrađene u njene temelje? Da li se neko sjetio da su osnivači ovog entiteta što pravosnažno, što nepravosnažno, osuđeni u Hagu zbog najtežih zločina protiv čovječnosti, uključujući i genocid? Da jeste, da je makar jednom riječju izraženo žaljenje zbog nevinih žrtava (osim srpskih), da se o druga dva naroda u BiH nije govorilo isključivo kao o neprijateljima žednim srpske krvi, možda bi imalo šta proslavljati, a i tada sa grčem u grlu.

A da, umalo da zaboravim: slavlje je, sasvim u skladu sa prirodom manifestacije, završeno veličanstvenom noćnom bakljadom. Nju su organizirali navijači banjalučkog “Borca”, koji se inače zovu “Lešinari”.

Related posts