Ambasador Sjeverne Makedonije Ekrem Ebibi u bh. prijestonicu došao je nedavno, početkom marta. Preuzeo je diplomatsku dužnost, a funkciju ambasadora obavlja prvi put.
Prethodno je bio zamjenik ambasadora u Švicarskoj. Iako ovdje nije dugo, ističe da mu je u Bosni zanimljivo i uzbudljivo, prije svega zato što je ovdje jedan drugi pravni sistem, drugačiji od mnogih evropskih zemalja.
Staro Skoplje
Ekipu “Dnevnog avaza” ugostio je u prostorijama Ambasade Sjeverne Makedonije u Sarajevu i otvoreno govorio o svemu onome što je u skoro tri mjeseca uspio zapaziti.
– Prije dolaska, kao stranac, BiH sam definirao kao zemlju koja uvijek zna kako da oživi i opstane u suprotnostima. Nadam se da će se razviti ukorak s drugim balkanskim zemljama. Ona to zaslužuje.
Kako je biti ambasador u BiH?
– Veoma je zanimljivo i uzbudljivo, prije svega zbog pravnog i političkog sistema odlučivanja, multikulturalnog, multietničkog i multikonfesionalnog okruženja, kao i burne historije BiH.
Jeste li se naviknuli na život u Sarajevu?
– Došao sam ovdje u martu. Deset noći sam boravio u hotelu i onda sam se smjestio u rezidenciju. I normalno je da sam se naviknuo na to. U Sarajevu sam prvi put bio kao student u bivšoj SFR Jugoslaviji davne 1981. Građaninu iz Sjeverne Makedonije, a pogotovo iz Skoplja, nije teško naviknuti se na Sarajevo. Imamo i mi staro Skoplje, s historijskim dijelom i znamenitostima Stare čaršije i novi dio sa modernom infrastrukturom.
Šta Vam se ovdje najviše sviđa?
– Priroda, ljubazno i multikulturalno društvo… Moram napomenuti da je ljubaznost ljudi izražena na svakom koraku. Njihove oči i nasmijana lica ispunjeni su gostoprimstvom i prijateljstvom. Ukratko, topla dobrodošlica strancima.
Često BiH prepoznaju po ljubaznosti domaćina, o kojoj govorite.
– Svaka zemlja i narod ima svoje pozitivne i negativne strane. Ja uvijek gledam s one pozitivne. Svako u svojoj sredini zna te male nedostatke i treba se boriti protiv toga. Ali, kao stranac, gledam samo ono što je ljepše. Treba zračiti pozitivnom energijom da bi to zavladalo u svijetu uprkos negativnim stvarima i djelima koji uništavaju dobrobit čovječanstva.
Imate li ovdje omiljeno jelo?
– Rekao bih da su to tradicionalni burek, sirnica, kebab, teletina ispod sača, voće i povrće. Otac mi je od 1975. govorio o vrhunskom kvalitetu bosanskog bureka. A on je služio JNA u Mostaru oko 1956. godine.
Sjeverna Makedonija je blizu i to je sigurno olakšavajuća okolnost. Ali, nedostaje li Vam dom?
– Za mnoge ljude njihova domovina i rodno mjesto su u njihovim srcima i dušama. U tom smislu, Skoplje je uvijek tu. Za nas postoji problem nepostojanja direktnog zračnog i željeznog prometa, kao i nerazvijene cestovne mreže u BiH. Da, Sarajevo me, zaista, u mnogim aspektima, podsjeća na moj dom, samo ovdje sam s drugim ljudima, a ne s rođacima.
Život diplomate ima pozitivne i negativne strane.
– Pozitivne su stalni kontakti i saradnja s diplomatskim korpusom, predstavnicima muđunarodne zajednice, a posebno sa predstavnicima zemlje domaćina na svim nivoima. Loše je to što suprotnosti i kontradikcije ponekad dominiraju nad racionalnim odnosom društva. Dakle, mračna strana jedne zajednice je duboka podjela na jednoj ili drugoj osnovi.Pozitivne strane
Porodica Vam sigurno pruža podršku.
– Naravno. A vi sami znate da su porodične veze na Balkanu veoma jake i ta podrška je veoma važna. Bili bismo hendikepirani, za razliku od drugih naroda, koji su naučili živjeti kao samci. Vjerovatno su vam tako pričale i moje kolege. No, ovaj element ima i svoje pozitivne strane. Djeca su upoznata o historijskim i kulturnim vrijednostima zemlje domaćina i to ih osposobljava da vide svijet u njegovoj cjelovitosti, ne segmentarno, lokalno ili regionalno.
Jesu li članovi Vaše porodice ovdje s Vama?
– Tu mi je supruga. Djeca su mi u Švicarskoj, a jedna kćerka mi je u Makedoniji. Supruga me podržava na svakom koraku. To je normalno. Naša rezidencija je kod Skenderije pa smo blizu centra i Baščaršije. Žene kao žene, uživaju u šopingu. Svakog dana mi govori šta je vidjela. Moja supruga je, također, uzbuđena gostoprimstvom. Uspostavila je veze i s domaćinima, ali i s našim ljudima.
Nema vremena za zabavni luksuz
– Dok sam prvih dana bio u hotelu, malo sam se osjećao kao gost. Ali, ubrzo se to promijenilo. Slobodno mogu reći da se osjećam kao u svojoj domovini. Od 1. marta sam imao samo jedan slobodan vikend. Slabo imamo slobodnog vremena. Ljudi misle da je diplomatsko zvanje veoma ugodno i lijepo i da ima samo pozitivne strane. Nemamo slobodnog vremena da bismo se upustili u zabavni luksuz – govori nam ambasador Ebibi.
Pripadam šaljivdžijama
Jeste li privatno ozbiljni ili ste skloni šalama?
– To zavisi od prirode čovjeka. Neki ljudi su šaljivdžije i hoće da se šale bez obzira na to imaju li ozbiljan zadatak ili ne, dok su neki čista suprotnost. U određenim momentima i na šale kolega oni ostanu ozbiljni. Ja pripadam šaljivdžijama.
Nisi probao bosanski burek
– Godine 1975. radio sam s ocem kod komšije. Htio sam ići svojoj kući na ručak. Mati je kuhala. Ali, otac mi je rekao da sjednem. Kaže: “Ima bureka”, na šta sam mu odgovorio da zna da ja ne volim burek. Sjećam se kad mi je rekao: “Dragi sine, ti nisi probao bosanski burek. Domaćica je iz Bosne.” I oduševio sam se. I ja i trojica moje braće. Drugačiji je od onoga kako ga mi pravimo, ima poseban okus. Od tada pamtim i okus i očeve riječi. Danas, budući da sam dijabetičar, ne mogu jesti burek. Ponekad jedem sirnicu. Mi sve pite zovemo burek, a vi ovdje samo onu sa mesom tako zovete – prisjetio se makedonski ambasador.
