Dobri komšija iz Naše stranke Adis Nadarević, stanovnik Bosanskog Petrovca, u kojem je i rođen, pripada mladoj generaciji bh. političara i publicista koji iz ugla ljevice nastoje naći smisao u našoj političkoj sceni. Nedavno je na portalu Buka srčano branio male općine, nakon što je kao komunikacijski menadžer po drugi put dao doprinos pobjedi Zlatka Hujića kao nezavisnog kandidata za načelnika.
Naveli ste da ste “pokazali principe i vrijednosti na koje se treba ugledati čitava BiH”. Koje principe?
– Kad čujem ovako postavljeno pitanje, odmah bih odgovorio samo sa „bilo koje principe“. Bilo bi lijepo kada bi se kod nas moglo vidjeti više principijelnosti i kada bi se znalo šta su to današnje vrijednosti i šta to, ustvari, narod želi da bi prestao glasati onako kako obično glasa.
Razbijen krug
Imamo neprincipijelnu politiku kao odraz naroda koji se odrekao svojih principa i vrijednosti i danas živi u iluzijama koje mu se serviraju. To je začarani krug. Mi smo u Bosanskom Petrovcu razbili taj krug, pokazali da nam je dosta iluzija, da su nas te iluzije previše koštale i da ne možemo sebi priuštiti ništa osim racionalnog pristupa stvarima i principa koji se ogledaju u poštenju i međusobnom poštovanju, vjeri u vlastiti rad i resurse. Jednostavno, riječima narodnih poslovica – treba se okaniti ćorava posla i uzdati u se i u svoje kljuse.
Naglašavate da su građani složno reizabrali nestranačkog načelnika. Je li taj trend dobro rješenje i za druge općine u FBiH ili će s nezavisnim načelnicima one doći u nemilost centra države i stranaka?
– Da, ovo je već drugi put otkako nismo izgubili izbore sa nestranačkim načelnikom i očito je da se to pokazalo kao recept za uspjeh koji je narod u tako specifičnoj sredini poput Bosanskog Petrovca prepoznao. Zlatko Hujić se u ulozi načelnika Općine pokazao kao faktor integracije i kohezije, kao čovjek koji se odgovorno odnosi prema svojoj sredini, ujedinjuje ljude i to onda rezultira i objektivnim uspjesima i poboljšanjem slike koju javnost ima o Bosanskom Petrovcu. Kao nekome ko je bio zadužen za komunikacijski dio tog procesa, jako mi je zanimljivo pratiti to poboljšanje imidža naše općine i ponosan sam na taj svoj mali doprinos. Uzimam si za pravo govoriti samo za svoju općinu, ali volio bih da je takav slučaj i drugdje u BiH. Načelnik ne mora nužno biti nestranački da bi donio progres, dovoljno je da svoj posao radi savjesno i odgovorno prema građanima i da ne bude alat neke stranke u pustošenju resursa vlastite sredine. Primjetno je da su u dosta općina građani stavili interese stranačkih centara moći ispred interesa svoje djece. Što se tiče vašeg pitanja, da li će općine koje su birale nestranačke kandidate biti „kažnjene“ od vlasti, evo u RS-u već imate najavu sa najvišeg nivoa da će se to dešavati. Ipak, smatram da općine koje naporno rade na svom boljitku mogu tim radom nadomjestiti izostanak podrške sa viših nivoa. Ne bi se smjelo desiti da u nekim sredinama to postane izgovor za vlastiti nerad, ali dovoljno je strašno što je u demokratskom društvu ovo „kažnjavanje nepoćudnih“ i de facto postojanje aparthejda realna i legitimna tema za razgovor.
Diskutovali ste o vrijednosti “deset općina za jednu”. Činjenica je da Bosanski Petrovac ima ogromnu teritoriju, nije opterećen ratnim zločinima niti mržnjom, ima bogatstvo u resursima za koje se morate otimati sa vlastitom državom. Je li stvarno moguće da tako velika općina ima gruntovne vrijednosti koliko i ona u Sarajevu?
– Naravno da je moguće i u toj jednoj izjavi o „deset općina za jednu“ je ogoljena sva bit odnosa prema politici i narodu u BiH. Razumljivo je i legitimno Izetbegovićevo opravdanje da su u sarajevskoj općini Centar smještene važne institucije, firme i agencije ali – po mom mišljenju – to cijelu situaciju čini još gorom. Za SDA Centar nije općina u kojoj se može uraditi više za dobrobit njenih stanovnika, nego općina gdje ima jako mnogo novca koji se treba staviti pod stranačku kontrolu.
Recept za uspjeh
To je suština cijele stvari, a Bosanski Petrovac je podnio veliku žrtvu takvim politikama koje su ljude stavljale na posljednje mjesto. Rat se vodio za teritoriju i za resurse i sad se taj rat nastavio voditi, samo drugim sredstvima. Ljudi su tu nebitni i niko se u političkom vrhu ne pita šta će biti sa tom teritorijom i tim resursima kad na njima ne bude ljudi, dok se nakon rata, ubijanja i izbjeglištva taj proces „gubljenja“ ljudi ne smanjuje nego intenzivira.
Grubo rečeno, mi u Bosanskom Petrovcu pokušavamo spasiti što se spasiti da i u tome smo prepušteni sami sebi. U ostatku zemlje neka svako stavi prst na čelo i zapita se o posljedicama vlastitih odabira. Vrijeme je da se ljudi upitaju šta su im prioriteti, koliko su oni i njihovi prioriteti bitni političarima koje biraju, i na kraju krajeva – koliko smo bitni samima sebi kad dopuštamo ovakvu situaciju. Političari su samo odraz naše svijesti i savjesti.
U USK-u godinama vlada kriza, uz konstantna previranja i fermane iz Sarajeva. Šta Petrovcu može donijeti taj “nezavisni” politički put?
– Unsko-sanski kanton je najbolji primjer toga koliko su lažne tvrdnje o etničkim razlozima političkih sukoba u BiH. Etnički konflikti nisu uzrok stalnih političkih kriza, nego samo način njihovog trajnog održavanja. Eto, u USK-u nemate u Skupštini ni Dodika ni Čovića, ni SNSD ni HDZ – Srbin ili Hrvat u skupštinsku salu zalutaju samo kad ne mogu naći neku drugu prostoriju u zgradi i opet se znalo desiti da nam Skupština i Vlada budu blokirane po 20 mjeseci. Ko nam je za to kriv? Kao i u državi, krivi su interesni lobiji koji imaju svoje računice i kad se one poklope, tad vlast funkcionira – nekad čak i u interesu građana. Zna im se i to omaknuti. Mi u Bosanskom Petrovcu ulazimo u petu godinu tog neovisnog političkog puta koji predvodi naš načelnik Zlatko Hujić i nastojimo imati dobru i korektnu saradnju sa svakim, ali ne ovisiti ni o kome osim o svom radu i trudu. Poštujemo i volimo i Bihać i Banju Luku i Sarajevo, ali je nama samima konačno naš interes stavljen ispred ispunjavanja tuđih želja i ispred strahova od tuđih fermana. U svakom slučaju, sama pozicija nestranačkog načelnika ne znači ništa ako je taj načelnik neće iskoristiti da postavi stvari na pravo mjesto, bez upliva sa strane. Kod nas je to rezultiralo ustrojem administracije koja je zvanično ocijenjena kao najefikasnija u Kantonu, drastičnim povećanjem budžeta, brojnim investicijama i infrastrukturnim projektima i poboljšanjem imidža naše sredine. To je recept za svaku lokalnu zajednicu – shvatite da ste bitni jedino samima sebi i da niko neće doći da poboljša vaše stanje zbog vas samih. Bosanski Petrovac je to shvatio i rezultati se već vide.
oslobodjenje.ba
